Umivaonik je zaštopan, a pisoar izgleda kao da je izišao iz rata. To nije omelo pijanog kralja koji je otišao na njega i dvije minute vikao: „Curi mi po nogama, ovo je odvratno!“

Problem je kada neradni dani padnu na subotu ili nedjelju. Ali kada se radi o petku onda je to odlično! Tako sam i ja, kao svi iole nabrijani ljudi na partijanje, spojio četvrtak i prvi maj. Da su to bili neki prosječni klupski programi ne bih ništa ni pisao, pokrio bi se ušima i u tišini oporavljao od mamurluka. NISU BILI. Bio je to pravi pravcati mali maraton: četvrtak je zaokružen Tooloomeeshkinim (fakat im je predugačko ime) Black&Whiteom, a u petak sam se prerano probudio kako bi se doslovce popeo na vrh zgrade i odradio Zagreb Sunset Session u organizaciji BSH evenata. Vrijeme je da se primimo doživljaja!
BBW (Back to Black&White)
Sorry, al nije to kaj mislite da je. Za neupućene slatkice BBW (Big Beautiful Women) je porn kategorija koju Tooloomeeshka jako voli iako su se ovaj put pravili fini pa kažu da je to skraćenica od Back to Black&White. Da ne duljim, naletio sam na njihov event i pomislio: „Zašto ne?“ Ionako nikada nisam bio kod njih, a bome ne znam ni kako bi Željezničar mogao izgledat. Kupio kartu, skupio frendove. Prva stanica nam je kao i uvijek Konzum na Glavnom. Loše vino za 2000 lipa (sad barem zvuči skupo), žvake i bolesni umovi – sve je na mjestu, večer može započeti. Cuganje u parkiću je opći klasik koji ne trebam opisivati, samo bih želio napomenuti kako je doletio frend s gitarom i svirao neke gay pjesme kao warm up za party. Priznajem teška srca, uopće nije loše!
Američki party i probijeni pisoar
Željezničar je stvarno… Željezničar s prugom i vlakovima 10 metara iza njega. Na neki čudan način mi se sviđa iako je to samo, realno gledajući, jedan poveći prostor s binom i light efektima, a ne klub u pravom smislu te riječi. U dvorištu ispred ulaza je vladala izrazito zanimljiva atmosfera koja se ne viđa često. Hrpa ljudi stoji i razgovara, sve je opušteno i baš je kuliranje. Ušavši unutra feeling “iz filma“ me skroz dotukao. Scenu sa svim tim ljudima ispred su upotpunile čaše iz kojih se ispijao alkohol. Naime, nisu to bile klasične staklene čaše koje po izgledu variraju, ovisno o kojem se piću radi. Ovdje smo imali velike plastične čaše, baš kao u američkim tinejdžerskim filmovima. A onda je roknuo Usher sa svojim Yeaaah i to je bilo to.
Na stage se popela Miss Terry obučena kao prava dama. Izgledala je totalno fora s tom kričavo ružičastom frizurom i neobičnim stylingom. Electro/progressive house roka i sve je u najboljem redu. Zaredala se već poznata ekipa počevši od Showteka, preko Guette pa do… WC! Da, definitivno moram na WC. Umivaonik je zaštopan, a pisoar izgleda kao da je izišao iz rata. To nije omelo pijanog kralja koji je otišao na njega i dvije minute vikao: „Curi mi po nogama, ovo je odvratno!“ Trebao sam ranije otići doma jer me idući dan čekao party koji počinje već u 16h, ali kada su pustili 365 je prooošlo danaaa nisam se dvoumio ni sekunde. Ovo je alarm za odlazak na spavanje!

Vjetar u kosi. Underground podiže temperaturu!
Tog jutra sam se prerano probudio. Biti vani do 4 ujutro i onda se probuditi u 9 sati nije najpametnija stvar. Vjerojatno sam bio uzbuđen kao u osnovnoj školi noć prije izleta. Hladni bambus me dotukao, kašljem, a grlo nenormalno boli. Nevoljko sam odlučio da za mene nema cuge. Frend me pokušao odgovoriti, ali bezuspješno. Bila je prava muka gledati ga kako ispija 2 Heinekena… Došli smo ispred poslovne zgrade u Vukovarskoj na čijem se krovu održavao Sunset Session by BSH events. Vrijeme je bilo oblačno i samo smo čekali da padne kiša tako da je više pristajalo Cloud Session. Organizatore ne krivimo za pojave na koje ne mogu utjecati iako je jedno sigurno – sunce i toplina nam nisu nedostajali. Popevši se gore dočekalo nas je neugodno iznenađenje. Nema nikoga… Ljudi očito nisu shvatili koncept DNEVNOG partijanja. Takvi eventi nedostaju Zagrebu, a i Hrvatskoj, zato je žalosno da ne znamo iskoristiti jedinstvene prilike. Grlobolja me natjerala da se zagrijem sa  toplim zelenim čajem. Prejeben je osjećaj među svom tom ekipom koja cuga vodku il Jackie rokat topli čaj. Baka bi bila ponosna! Uletjele su nam dvije njujorčanke, ne znam im ime, ali znam da su se napile od jedne pive i bilo je jako smiješno gledat ih. Podsjetile su me na klauna Steve Aokija. Kako je vrijeme prolazilo tako se i sve više ljudi skupljalo. Početak je bio zanimljiv jer se mogao čuti soul/funk house koji je kod nas, bez rasprave, nepoznat i zato pohvaljujem Marka Kalauza. Vjetar je malo jače puhao na toj visini, a curama je kosa letjela na sve strane. Noć se polako spustila i krov se popunio. Stage je zauzeo Aldo Morro i vrtio deep/tech house; underground je odjekivao zagrebačkim neboderima. Osjećao sam neopisivo zadovoljstvo kada sam začuo taktove koji su nepoznanica u većini klubova. Zapravo, kada bolje razmislim, deep mogu čuti unutar četiri zida svoje sobe i nigdje više. Temperatura se nakon početne hladnoće odjednom povisila kao da poručuje: „Ljudi su sretni i svira kvalitetna mjuza. Zagrijmo atmosferu!“. Cjelokupan doživljaj su upotpunili momci na električnim gitarama, tamburicama, nevažno što je to bilo. Live svirka Out Of Space i We Are The People na instrumentima zvuči nevjerojatno! Gospodina Matrodu ne trebam ni spominjati, svoj posao je odradio kao uvijek: sa stilom. A kako i nebi kada je krenuo u pohod na svjetsku scenu gdje mu je regionalna scena očito postala premalen zalogaj. Kasnije je došla i policija zbog prevelike glasnoće da bi na kraju prekinuli event koji se neometano nastavio u Green Goldu.

S jedne strane komercijalna Tooloomeshka, s druge strane underground BSH. Iznimno je zanimljivo spojiti dva potpuno različita događaju u jednu cjelinu. Noćna EDM/pop razvaljotka nasuprot dnevnom rooftop underground partyu. Ne želim suditi stoga odluku ostavljam na vama. Uostalom, o ukusima se ne raspravlja, zar ne?