Browse By

Izrada natalne karte – Otkrijte svoj potencijal

Pozdrav tebi Svide, ma gdje bio!

Kad bi se o pogrebima pričalo kao o lijepim ili ružnim, onda bi pogreb Svid radija održan jučer na Korzu zasigurno ušao u anale kao lijep, raspjevan, rasviran i masovan. Nazočilo mu je i mlado, i staro, i oni koji su »pokojnika« tijekom njegovog četrnaest godina dugog života slušali svakodnevno i cjelonoćno, oni koji su to činili sporadično, ali i oni koji, a ono, baš nikad nisu zasjeli na frekvenciju 98, 4 megaherza. Svi ti namjernici i slučajnici na oproštajnom Svidovom koncertu koji je započeo na riječkoj žili kucavici jučer u 16 sati, a završio danas, ne pitajte u koliko, došli su odati posljednju počast urbanom riječkom radiju, urbanom riječkom zvuku. Isti je preminuo uslijed raznih životnih peripetija i zavrzlama, a okidač je kao i uvijek bio novac.

Bilo je gužvovito i u publici, i na pozornici. Publika je tu bila radi pozornice i šankova na kojima se iz petnih žila, a još više iz nikad dovoljno punih novčanika trudila izdvojiti što više novca za cugu jer svaki novčić odlazi u zajedničku kasu svidovaca koji će ga upotrijebiti u plemenitu svrhu zvanu reinkarnacija.

Pojednostavljeno rečeno – sav prihod od prodaje pića na šankovima bit će utrošen u pokretanje internetskog Svid radija kao najjeftinije i jedine moguće opcije. U kuloarima smo načuli da im za uskrsnuće na »mreži svih mreža« treba početni kapital od kojih dvadesetak tisuća kuna, pa eto prilike za sve one koji se u dubini duše i bankovnog računa osjećaju kao mecene da svoj dugogodišnji san i ostvare, te tim humanim činom učine i sebi i drugima dobro. A što se tiče pozornice na njoj su sinoć svirili mnogi.

Korzom, ali i Palachom, kao i Arcom Fiumanom razlijevali su se svi stilovi glazbe, jer mnogima je Svid bio utočište, izlaz u javnost, radio uvijek voljan pomoći i u najavi, i u izvještaju, i u odjavi, jednostavno je bio radio – prijatelj. Kako u Rijeci svira više od stotinu bendova, da su svirali svi, oproštaj od najdražeg radija trajao bi duže nego li onaj kad su se Kinezi opraštali od Mao Tse –Tunga, pa je odabir bio po sistemu tko prvi na prijavi, taj svira.

Plesati i pjevati su mogli i htjeli svi, pa je ovo oproštajno zbivanje dobrano zagrijalo na osam stupnjeva Celzića ohlađenu Rijeku. Da se Svid volio od malih nogu dokazali su oni koji još ohoho godina moraju sanjati sudjelovanje u studentskoj blokadi fakulteta koji su koncertu hodočastili u velikom broju, ali bilo je tu i onih koji su dobrano poljuljali mišljenje svidovaca da njihov program najviše slušaju oni od 25 do 35 godina starosti, jer bogme ove koje smo mi zamijetili već poodavno muku muče sa socijalnim zubima. O stilovima odijevanja, baš kao i o onim glazbenim možemo samo reći – šarolikog li svijeta, a atmosfera bi nimalo pogodna pogrebu.

Sinoć se u Rijeci, Svidu u čast dogodio se party nad partyjima. Istina, Svid radija nema više, ali različitost koju je svom slušateljstvu Svid podario i u glavu usadio ostala je u tim istim glavama, i trajat će. Neovisno, ostao taj radio samo lijepa uspomena ili uspio zaživjeti na mreži svih mreža, Svid je bio i ostat će »svjetionik nasred uzburkanog etera« za sve one drugačije od drugih. I zato Svide, ti Rijeci – do slušanja, zaljeve, a Rijeka vraća – pozdrav tebi, ma gdje bio!

Slavica MRKIĆ MODRIĆ, Srđan BRAJČIĆ, NOVI LIST

%d blogeri kao ovaj: