Popularni britanski bend Manic Street Preachers nastupit će na glavnoj pozornici Exit festivala u petak 10. srpnja. Deveti studijski album Manicsa bit će objavljen 18. svibnja ove godine. Novi album pod naslovom „Journal For Plague Lovers“ sadržavat će i stihove koje je njihov član, nestali Richey Edwards, ostavio za sobom.
Basist benda Nicky Wire za časopis NME kaže: „Imamo te stihove već 14 godina i osjećamo se obaveznim uključiti ih u pjesme i objaviti. Ovaj će album na mnoge načine biti nastavak albuma The Holy Bible“. Nestali gitarist benda se najviše pamti kao briljantan tekstopisac ovog kultnog albuma Manicsa iz 1994. godine, a pjesme s novog albuma ostalim članovima djeluju misteriozne poput Edwardsovog nestanka.
„Tekstualno, album je gotovo nedokučiv, čak i nama, a znali smo Richieja prilično dobro. Ni mi ne znamo u potpunosti o čemu ponekad govori jer on nije tu da nam objasni. Ima vrlo jakih punk rock dionica, ali i pjesama koje pokazuju nježniju stranu“, otkriva Wire o novom albumu.

Album je nastao u vremenu od listopada prošle do veljače ove godine, a producirao ga je iskusni Steve Albini koji je producirao Nirvanu, The Stooges, PJ Harvey i brojne druge.
Manic Street Preacher osnovani su u velškom gradu Blackwood 1986. godine. Bend od samog početka čine pjevač i gitarist James Dean Bradfield, basist Nicky Wire i bubnjar Sean Moore. Prvi singl „Suicide Alley“ izdaju 1989. godine kada im se pridružuje i Edwards koji dizajnira omote, piše tekstove pjesama i vozi bend na koncerte dok se u ranim danima na bini samo pretvara da zaista svira gitaru.
U početku bend skreće pažnju medija kontroverznim izjavama, provociranjem starijih bendova ili spotom u kojem Nicky izigrava Marilyn Monroe dok poslije pitanja novinara o autentičnosti benda Richey ide toliko daleko da žiletom urezuje na ruci natpis „4 Real“. Debi album „Generation Terrorist“ izdaju 1992., nakon čega stječu prvu bazu fanova, a već sljedeće godine s albumom „Gold Against the Soul“, ulaze u prvih deset na britanskoj top listi. U međuvremenu u humanitarne svrhe objavljuju obradu pjesme „Suicide Is Painless“ iz serije „M.A.S.H.“ koja ubrzo izbija na visoko 7. mjesto top liste.
Nakon takvog uspjeha kreću prvi problemi s Richiejem koji završava na psihoterapiji i piše pjesme za „The Holy Bible“, album koji mnogi kritičari proglašavaju neizbježnim materijalom modernog rocka.
Početkom 1995. Edwards se odjavljuje iz jednog londonskog hotela, a ostala trojica nastavljaju dalje s vjerom u njegov povratak. Prošle godine članovi obitelji su ga i zvanično proglasili preminulim. Pet njegovih pjesama našlo se na albumu „Everything Must Go“ koji 1997. godine osvaja „BRIT Awards“, a pored istoimenog, album daje hit singlove „Australia“ i „Kevin Carter“.
Peti album „This Is My Truth Tell Me Yours“ postaje planetarno uspješan i bend osvaja prvo mjesto sa singlom „If You Tolerate This Your Children Will Be Next“. Isti uspjeh imao je singl „The Masses Against The Classes“ u kojem Manicsi potvrđuju status benda s društveno političkom oštricom što dodatno potvrđuju 2001. godine kada postaju prvi veliki rock bend sa zapada koji je nastupio na Kubi gdje su čak upoznali i Fidela Castra. Cijeli put i koncert zabilježen je na DVD izdanju „Louder Than War“.
2001. godine objavljuju album „Know Your Enemy“, čiji singlovi „Found That Soul“ i „So Why So Sad“, potpuno neuobičajeno za glazbenu industriju, izlaze istog dana. Osim slabijih kritika i (tek) 13. mjesta na top listi, sedmi po redu album „Lifeblood“ lansira jedan od najvećih hitova benda „The Love of Richard Nixon“.
Poslije godinu dana na turneji, bend pravi dvogodišnju pauzu. S albumom „Send Away the Tigers“ 2007. godine debitiraju na 2. mjestu, dok ga i kritika i publika jednoglasno proglašavaju jednim od najboljih koji su Manicsi ikad napravili. Prvi se izdvaja hit s Ninom Persson iz Cardigansa „Your Love Alone Is Not Enough“, a ubrzo slijede i dalje veoma popularne „Autumnsong“ i „Indian Summer“.
Svoju suvremenost pokazali su u veljači prošle godine kada su zabavili publiku s obradom Rihannine pjesme „Umbrella“ na kompilaciji magazina „NME“ koji je tada bendu uručio svoju prestižnu nagradu „God Like Geniuses“. Snažnu titulu možda je najbolje potvrdio kritičar drugog prestižnog magazina „Rolling Stone“ koji je svojevremeno opisao Manic Street Preachers kao „Guns & Roses s mozgom, velški Public Enemy s gitarama“.
Ove godine, Manicsi će svirati i pred već proslavljenom publikom Exit festivala, a što očekuje fanove na Tvrđavi u petak 10. srpnja govori glazbeni urednik lista „Guardian“: „Manicsi sviraju sa strašću koja bi zvučnike u pozadini autobusa učinila zaglušujućim“ i dodaje da je njihov prošlogodišnji nastup na Reading festivalu bio „predavanje o tome tko su pravi profesionalci“.