Browse By

Intervju: Tiësto

Jedan od najznačajnijih DJ-a na planetu i u bližoj okolici priča o miksanju, kuglanama u hotelskim sobama i manijakalnim vožnjama… Da ponovimo gradivo ukratko, Tiësto je nizozemski superstar DJ, Dance4Life ambasador, prvi DJ koji je ikad nastupio na Olimpijskim igrama te čovjek koji je čak tri godine u nizu proglašen za najboljeg DJ-a na svijetu po izboru magazina DJ Mag. On je dakako prvo ime ovogodišnjeg izdanja Papaya Moto Music Summer Festivala koje se od 16. do 19. srpnja održava na najpoznatijoj hrvatskoj plaži Zrće u Novalji na otoku Pagu.
Ime: Tiësto
Datum rođenja: 17.01.1969.
Zemlja: Nizozemska
Žanr: Trance
Izdavačka kuća: Black Hole Recordings
Web stranica: www.tiesto.com
Ti si i službeno bio najveća DJ faca na Zemlji, ali te to baš i ne veseli previše?
Pazi, normalno da je titula mrak, ali problem je glasovanje. Ljudi bi trebali glasovati i za ostale DJ-e, čisto da i nadolazeći talenti dobiju svoje mjesto pod suncem. Mene su do sada proglasili najboljim tri puta, da ne pričam kako Top 10 uglavnom čine ista lica. Živa dosada. Čak je i Top 3 zacementiran, a to nema smisla. Dance scena treba svježu krv, zato bi ekipa trebala dati svoj glas novim talentima.
Kako se uopće određuje tko je najbolji DJ na svijetu?
Ma, to je samo anketa o popularnosti koju provodi jedan časopis. Možete to usporediti na primjer s vašim izborima najseksi djevojaka. Dobro, ovo je časopis pisan za i od strane profesionalnih DJ-a, pa ima stvarno dobru reputaciju, no to je zapravo jedini uvjet.
Zašto si postao DJ?
Potpuno slučajno. Obožavam glazbu i to mi je u početku bio samo hobi. Nema boljeg osjećaja od onog kad natjeraš rulju da podivlja! Krajem devedesetih radio sam za frendove kompilacije nakrcane svim mogućim i nemogućim stilovima i stvarima. Rock, house, trpao sam unutra sve što sam dograbio: na primjer, Iron Maiden i Metallicu na koje sam se tada jako palio.
No, sada si u potpuno drugačijim glazbenim vodama…
Da, ali ima dosta sličnosti. Posebno što se tiče melodija i skladnih zvukova. Uvijek sam volio taj neki simfonijski metal i ti se sampleovi često mogu čuti u trance glazbi. Što je najvažnije, tu se radi o osjećaju: kad slušaš te beatove, javljaju se iste emocije.
Zbog čega si se nazvao po vrsti lonca za cvijeće?
“Tiesto” znači masu stvari u različitim zemljama. Prvenstveno se odnosi na moje ime: Thijs, a kako su u vrijeme dok sam započinjao karijeru mnogi dj-i dodavali slovo «o», tako sam i ja na kraju završio kao Tiesto. U Rusiji moje ime znači (naravno) tijesto, u Kolumbiji (od svih mjesta na planetu, baš tamo) označava kompletno sjebanu osobu, dok u Peruu znači nešto nevjerojatno, nepojmljivo ljudskom umu. U Španjolskoj sam pak “prekršten” u lonac za cvijeće. Prvi put kad sam svirao u Madridu dvije cure iz fore su mi poklonile upravo cvjetni lonac, no ja uopće nisam skužio foru. Tek kasnije, kada sam shvatio o čemu se radi, odvalio sam se od smijeha. U biti mi se ime stvarno sviđa: potpuno je originalno i lako se izgovara. Potraži ga na Googleu koji put.
Otvaraju li ti se neka vrata u životu koja su zatvorena za obične smrtnike?
Pa recimo, proveo sam u Las Vegasu tjedan dana, a da nisam potrošio niti dolar. Besplatna klopa, besplatna cuga, besplatni hoteli. Znaš kako to ide. Ti poznaješ neke ljude koji znaju neke druge ljude, na primjer vlasnike klubova. Onda me ti isti vlasnici mole da sviram kod njih, ili, što je još bolje, samo vele: “Ne mora niti taknuti miksete, samo neka BUDE tamo, skupa s društvom”. E takvi se pozivi ne odbijaju!
Zvuči kao opasan party…
Znamo se ponašati kao zvijezde. Na kraju se dogodi da u ponedjeljak navečer završiš u svom apartmanu u vlastitoj privatnoj kuglani. U četiri ujutro ti s ekipom kuglaš u svojoj dnevnoj sobi! Pa ti reci…
Koliko često spavaš po tuđim krevetima?
Sada provodim u Nizozemskoj pet dana u tjednu, a preostala dva sviram i to mi odgovara. Obično nastupam petkom i subotom i gotovo se nikad ne mičem iz Europe. Od ponedjeljka do četvrtka čamim u Rotterdamu u svom studiju, gdje radim na novom albumu.
Zašto DJ-ima više nije dovoljno samo miksanje, nego sada većina radi svoju glazbu i nove stvari?
Ustvari, ja sam počeo kao remikser. U početku nisam znao odsvirati jedan jedini ton, no kao DJ-u stalno ti nude nekakve remikseve u kojima dobiješ a capella verziju, pa se možeš zajebavat’ s tim do mile volje. I tako je to počelo. S vremenom sam postajao sve bolji i bolji i nakon sedam dugih godina danonoćnog rada sada radim vlastitu glazbu.
Kako to da si surađivao s Maxi Jazzom iz Faithlessa?
Prvo sam sklepao testnu verziju stvari koju sam htio snimiti s njim, kako bi on mogao dodati stihove na taj moj ritam. Zatim sve to skineš i vratiš gore ono što paše, nakon čega moliš Boga da se sve to uklopi u jednu skladnu cjelinu.
Zvuči kao veza na daljinu. Zašto se jednostavno vas dvojica niste našli i napravili to kako Bog zapovijeda?
Ma, ja isto više volim raditi s nekim direktno, «oči u oči». Ali ne stigneš se ni okrenuti, a tu su već tri naša menadžera od kojih se dvojici sve to sviđa, dok jedan nije zadovoljan. Čista gnjavaža. Madonni se, recimo, jako svidio moj remiks stvari Die Another Day, no njen menadžer je to popljuvao. Nakon kilometarskih razgovora i pregovora malo sam izmijenio stvar i kada se napokon svidjela njenom menadžeru, onda Madonna nije bila zadovoljna, tako da je cijeli projekt propao. Sav taj trud ni zbog čega!
Da, stvarno šteta.
No s druge strane radio sam s Mobyjem, Daveom Matthewsom… prilično velikim ribama u svijetu glazbe. Takve suradnje je stvarno lijepo zapisati u radnu knjižicu, a s Mobyjem je bilo uistinu fantastično. Kasnije se dogodi da se Madonna raspituje tko je remiksirao Mobyjeve pjesme i traži tu istu osobu. Tako to ide okolo-naokolo i na kraju počneš surađivati sa stvarno velikim imenima u svjetskoj glazbi.
Ti si također dio još jedne ekskluzive: baš kao i Jay-Z i Nelly dizajnirao si vlastite Reebok tenisice. Koliko komada dobiješ besplatno?
Koliko god hoću [smijeh], a mogu odabrati i bilo koji drugi model. Uz to, daju mi obleke koliko mi srce želi. Već sam im maznuo tri pune vrećice, no uglavnom se radi o tenisicama.
Ipak, sramota je da u niti jedan pošten klub ne možeš ući u bijelim tenisicama…
Nemoj zaboraviti da su ovo dizajnerske tenisice! Misliš da stvarno u njima ne možeš nigdje ući? Čudno, ja obično upadam bez problema. Možda zavisi o tome kako izgledaju. Ako su glanc nove, trebali bi te pustiti.
Svirao si na Olimpijskim igrama u Ateni pred vjerojatno najvećom publikom ikada okupljenom u cijelom svijetu. Je li ti se to isplatilo u kasnijim angažmanima?
Itekako. Olimpijske igre stvarno su u mnogočemu utjecale na moju karijeru. Svi gledaju svečanost otvaranja, a tokom samog showa bar su me tri puta spomenuli. U prva tri mjeseca nakon Igara stalno sam morao mijenjati raspored zbog brojnih ponuda. Trebao sam svirati u Mađarskoj pred oko tri tisuće ljudi, no interes je bio toliko abnormalan, da sam morao preseliti na veću lokaciju.
Imaš kakav ritual prije izlaska na stage?
Prije samog nastupa uvijek ostanem sam na par minuta i prelistam ploče koje imam sa sobom. Uglavnom imam standardnu stvar s kojom započinjem set te drugu ploču koju umiksam u prvu, čisto da nešto ne pođe po zlu.
Koliko nagradnih milja skupiš svake godine?
Mislim da sam jedna od daleko najboljih KLM-ovih mušterija. Do sada sam natukao više od milijun nagradnih milja, a pošto letim samo prvom klasom, imam i veći bonus. Prva klasa je zakon, pogotovo s iPodom i dobrim filmovima tokom cijelog leta.
‘Ajde priznaj sad: kako se nosiš s tolikom masom ljudi koji te obožavaju? Posebno sa ženama.
Stvarno mi godi sva ta pažnja i popularnost. Kao novak imao sam svojih divljih avantura i uistinu je fantastično kada toliko mladih cura slini za tobom. No, s vremenom počneš tražiti nešto dublje. Žena mi se sviđa samo ako je zgodna i zanimljiva, a teško je doći do zanimljivog dijela, kada dođeš noć prije i odletiš već sljedeće jutro.
Nevjerojatno, ali dobio si slobodan dan i nemaš apsolutno nikakvih obveza. Kako ćeš se provesti?
Obožavam se ljeti voziti svojim brodićem po kanalima Amsterdama. Ili odem na ručak s ekipom. Ili se vozim okolo k’o manijak. Imam Aston Martina, Vantagea. Kupio sam ga prije par mjeseci i kad god ga pogledam, ne mogu se prestat’ smijati. Sjajna pila. I brza. Jednostavno se odvezeš na aerodrom Zestienhoven blizu kojeg se nalazi strašno duga cesta bez zavoja i policijskih radara i uživaš. Strašna stvar.
FHM
CITAT:
‘Godi mi sva ta pažnja i popularnost. Imao sam svojih avantura i uistinu je fantastično kad toliko mladih cura slini za tobom’
POTPIS:
Za jedno oko smo sigurni da mu je zeleno…
Interview: Pascal Vugts
Fotografija: Hans de Vries
Izvor: FHM Magazin