Kada je prije nekoliko mjeseci objavljeno da će na ovogodišnjem Exit festivalu nastupiti Hernan Cattaneo i Henry Saiz u back2back izdanju, moje nedoumice oko još jednog posjeta Petrovaradinu su nestale.

Iako sam prije desetak godina doživio svoje prvo Exit iskustvo i od tada imao prilike uživati u gotovo svim izvođačima na mojoj must-see listi (Sasha, John Digweed, Danny Tenaglia, Leftfield, Groove Armada, Faithless, Moby, Kraftwerk, The Prodigy, Moby, itd) uistinu sam mislio da će me Exit teško još jednom privući, barem kada su u pitanju izvođači. Na sreću, bio sam u krivu jer upravo gore spomenuti dvojac u back2back izdanju nisam imao prilike još čuti i više mi nije trebalo razloga da se još jednom uputim prema Novom Sadu.

Prije samog komentara na nastup koji su pripremili Cattaneo i Saiz htio bih se na trenutak osvrnuti na cjelokupni line up ovogodišnje Dance Arene – prijestolnice elektronike u ovom dijelu svijeta. Naime, ovogodišnje headlinere podijelio bih u dvije kategorije – techno i EDM. Postoji i ona treća, koja je zapravo u sivoj zoni, gdje se nalazi tech-house u nešto melodičnijem obliku i njoj definitivno pripada Solomun, koji je nastupio prve večeri Exit festivala. Unutar techno domene istaknuo bih dvojac Mind Against, Richie Hawtina, Dave Clarkea, Ninu Kraviz, Insolate i cjelokupan program na No Sleep Novi Sad stageu. S druge strane, EDM izvođače predvodio je David Guetta na glavnoj pozornici, a Dimitri Vegas & Like Mike i Nicky Romero napunili su Dance Arenu do posljednjeg mjesta.

Kako se glazba mijenjala kroz sve ove godine, tako je i prirodnim putem Exit line up dobio jedan drugi oblik, u kojem sam, priznajem, teško nalazio prave razloge za posjetiti festival. Sve do trenutka potvrde nastupa argentinskog progressive maestra Hernan Cattanea i španjolskog kreativca Henry Saiza. Njih bi svrstao u meni najdražu kategoriju, a to je svakako progressive, koji je svoj vrhunac doživio početkom 21. stoljeća ali i dalje iz sjene nastavlja oduševljavati ljubitelje tog specifičnog zvuka. Usudio bih se reći da je u posljednje vrijeme progressive sve jači, s tim da treba uzeti u obzir da je današnji progressive zapravo kombinacija tvrđeg housea i mekšeg, melodičnijeg techna. Upravo tako su Cattaneo i Saiz najavili vožnju koju pripremaju za Exit.
Hernan Cattaneo je argentinski broj 1 već dva desetljeća, a glazbom se bavi od sredine 80-tih godina prošlog stoljeća. Malo je reći da je pionir elektronike. Radije bih ga okarakterizirao kao južnoameričkog ambasadora underground house i progressive zvuka. Sredinom devedesetih zauzima čvrsto mjesto na svjetskoj sceni i počinje surađivati s najjačim imenima, među kojima su, pogađate, Sasha i Digweed, ali i Paul Oakenfold, koji mu na stol stavlja ugovor s gigantom Perfecto Records. Ubrzo su uslijedila izdanja i dvostruka kompilacija, a kasnije Hernan započinje suradnju s prestižnom institucijom Renaissance, za koju je do sada izdao sedam kompilacija. Prije dvije godine složio je dvostruki CD za australski Balance i od 2009. uspješno vodi Sudbeat, vlastitu etiketu na kojoj su između ostalih do sada izdavali Guy J, Danny Howells, Nick Warren, Alex Dolby, Eelke Kleijn i naravno sam Hernan.

S druge strane svijeta i DJ pulta, znatno mlađi i u mnogočemu drugačiji dolazi Henry Saiz koji prije 10 godina ozbiljno ulazi u svijet elektronike i neprestano se razvija kao DJ, glazbenik i prije svega umjetnik. Svoj uspjeh ostvario je isključivo zbog nepresušne kreativnosti i slobode za izražavanje kroz glazbu. Cattaneo i Saiz imaju dosta zajedničkih kolega-prijatelja, pa ćete tako naići na njegova izdanja za legendarni Bedrock Records od John Digweeda i nešto svježiji label Last Night On Earth, iza kojeg stoji Sasha. Kada želi u potpunosti izaći iz bilo kakvih okvira i definicija, Henry producira glazbu za etiketu Natura Sonoris, koju je pokrenuo 2008. godine. Natura Sonoris je platforma za sve slobodne umjetnike i broji preko 60 izdanja, od kojih neka potpisuju Cora Novoa, Marc Marzenit, Clarian, Sistema i Gab Rhome. Prvi album izdaje 2013. na Naturi Sonoris, a ovim trenucima skuplja podršku diljem svijeta za svoj drugi album i film, koji bi, ukoliko financiranje projekta uspije, trebao biti snimljen na deset različitih lokacija u svijetu. Više o cijelom projektu i o načinu kako sudjelovati u realizaciji istog možete pročitati ovdje.

Poznavajući sve ove činjenice možete donekle osjetiti entuzijazam s moje strane kada su u pitanju ovi momci i njihov nastup na ovogodišnjem Exitu. Cattaneo i Saiz dobili su priliku nastupiti kao zadnji izvođači drugog dana festivala, nakon Maceo Plexa, koji je odradio standardno odličan nastup pred punom Dance Arenom. Oni koji su bili na Exitu dobro znaju kakvu energiju nose jutarnji nastupi i u ovom slučaju tu čast su imali Cattaneo i Saiz, koji se ukazuju na pozornici u 6 sati ujutro. Sunce je već neko vrijeme grijalo plesni auditorij i od samog početka osjećala se ogromna pozitivna energija u zraku, koju bih pripisao mekanom i pitomom zvuku. Ne ustručavam se reći da je publika bila željna takve promjene u repertoaru jer od njihove prve trake pa sve do 8 sati ujutro bili smo svi dio jedne vožnje kojoj je malo tko uspio odoljeti. Priznajem, postoji određena doza subjektivnosti u mojim očima, ali u vrlo maloj mjeri jer mnogi s kojima sam razmjenio nekoliko riječi nisu štedjeli pozitivne komentare na nastup kojim su Cattaneo i Saiz ispratili publiku tog jutra. Melodičan techno, kombiniran s aktualnim progressive zvukom, začinjen trance elementima je očigledno recept koji uspješno funkcionira. Barem je takav slučaj bio prošlog petka na Petrovaradinu. Uz aktualan zvuk bilo je i ponešto klasika, što je bio slučaj i kod ostalih jutarnjih izvođača diljem festivala. Oproštaj od publike bio je uz indie/nu-disco vibru i međusobni naklon i pljesak publike i magičnog argentinsko-španjolskog dvojca.

Ponovio sam nekoliko puta u ovom tekstu pridjev ‘magičan’ jer je ovogodišnji moto festivala upravo ‘Magic’, a ovaj nastup ne zaslužuje ništa manje od toga. Angažiranje ovog dvojca se pokazao kao direktan pogodak za program Exit festivala i vjerujem da su organizatori toga svjesni te da će u sljedećim godinama progressive izvođači dobiti veći dio kolača kada su u pitanju nastupi. Ukoliko nastave u tom smjeru, već sada vam sa zadovoljstvom i nestrpljenjem najavljujem još jedan ili nekoliko osvrta s jedinstvene petrovaradinske tvrđave na Dunavu!
Tekst: Marko Felinger