Što je danas ostalo od ludih partyja devedesetih?Na prvom hrvatskom partyju 1993. očekivali smo da će doći od 300 do 400 ljudi, međutim u tunelu u Mesničkoj pojavilo se tri tisuće ljudi, kažu organizatori prijelomnog ‘Under City Ravea’Među prvima koji su počeli organizirati rave partyje kod nas bili su Irena Ščurić, Dinko Bažadona i Damir Cuculić, zaslužni za slavni Future Shock, jedini rave party s ovih prostora za koji se našao prostor u knjizi u povodu dvadeset godina ravea “Energetski bljesak” Simona Reynoldsa. Ova je ekipa prije dvadeset godina prvo krenula s partyjima po zagrebačkim klubovima, prije svega Gjure.
- Tada nitko nije išao po klubovima, bila je kriza i rat. Mi smo imali partyje srijedom u Gjuri i u to vrijeme nam nitko nije htio dati subotu. Neki partyji su se organizirali u KSET-u i Aquariusu, ali sve skupa nije bilo baš nešto posebno - prisjeća se Dinko Bažadona.
Fotokopiranje karata
Bila su to u svakom slučaju ćudljiva vremena, pa je tako Dinko vrlo često bio jedini DJ koji bi puštao glazbu, a povremeno bi mu se pridružio netko od prijatelja. Dok je on “DJ-irao”, Irena i Damir imali su svoju emisiju na HRT-u, “Top DJ Mag”. Radili su je i financirali sami, novca gotovo nikada nije bilo, ali su zahvaljujući emisiji često putovali po svijetu i upoznali puno glazbenih zvijezda. Put ih je tako jednom doveo i do Berlina, gdje su upoznali ekipu koja je radila Mayday, najpoznatiji svjetskih festival elektronske glazbe.
- Dosta smo razgovarali s njima i odlučili u Hrvatskoj konačno napraviti pravi party. Bilo je tu dosta problema, jer zbog rata nitko ovdje nije htio doći. Raveri su bili jedini kojima rat nije bio nikakav problem i tako smo organizirali prvi pravi rave party u Hrvatskoj, “Under City Rave” u tunelu u Mesničkoj ulici 1993. Bio nam je to prvi party, nismo baš znali previše o organizaciji, pa smo već u startu napravili početničku pogrešku i umjesto da smo normalno tiskali karte, mi smo ih fotokopirali, priča Irena Ščurić, a party je bio više nego uspješan.
Očekivali su da će doći od 300 do 400 ljudi, međutim pojavilo ih se tri tisuće.
- Nismo mogli vjerovati! Mesnička je bila krcata, nije se moglo proći, a ljudi su stajali ispred tunela i čekali da uđu. No, s obzirom na situaciju u državi, ali i gužve koja je nastala kod tunela, prije ponoći smo čuli da policija želi prekinuti party. Odmah sam otišla na Zrinjevac na policiju i tamo je bio njihov šef, ali ne mogu se više sjetiti kako se zvao. Doslovno sam kleknula pred tog čovjeka, sklopila sam ruke i rekla mu: ‘Molim vas, ovo su prvi stranci koji su došli ovdje otkako je počeo rat. Molim vas, nemojte ih sad otjerati’. I zaista ga nije prekinuo - kaže Irena.
Drugi najbolji u Europi
Još i danas mnogi kažu da je to bio najbolji rave party ikada organiziran u Hrvatskoj, ali ova trojka, koja je svu zaradu Under Cityja dala pučkoj kuhinji na Kaptolu, nije stala na tome i već godinu dana kasnije dobili smo prvi Future Shock, odnosno dva, i to na Velesajmu. Jedan je bio u lipnju, a drugi u prosincu, i okupio je tadašnje najveće rave zvijezde: Marushu, Westbama, Beamisha, Marija De Bellisa, Jaydeea i ostale, ali u prosjeku i po 12.000 posjetitelja. Party koji se organizirao u prosincu te je godine proglašen drugim najboljim partyjem u Europi.
- Nikada nismo imali sponzore, valjda je zato Future Shock i propao. Uspjeli smo se s nekim dobavljačima dogovoriti da dobijemo piće i s Lufthansom smo dogovorili karte za DJ-eve, a sve ostalo smo sami platili. Sve te godine radili smo razne poslove sa strane i od toga smo živjeli i organizirali partyje - ističe Irena.
Osim problema s novcem i medijima, naši su raveri imali problema gotovo sa svim strukturama. Iako su to bili partyji koji su uvijek prolazili bez incidenata, na njima je bilo policije kao na nogometnom derbiju, a dovlačenje opreme za tri stagea na Velesajmu bilo je nemoguća misija.
- Kolege iz Njemačke su nam slali lasere za partyje i na granici je uvijek bilo frke zbog toga. Znali su ih vraćati natrag pa su nam ih morali ponovno slati. Policija je bila jako agresivna prema ljudima koji su dolazili na Future Shock. Pretresali su ih na ulazu i uzimali stvari. Sjećam se da su curama znali oduzimati čak i parfeme - kaže Dinko.
Osim Future Shocka organizirani su i neki drugi partyji: Galactica, Astralis, Valkana Beach party, te još neki, ali nijedan od njih danas više ne postoji.
Ostala je samo odjeća
Rave scena je, kaže Irena, zamrla, svi sad “briju” na nešto drugo, ali za kraj treba spomenuti i još jednu stvar koju je donijela rave kultura - styling. Odjeća koju su “isfurali” raveri ostala je legendarna do danas, a oni koji su posjećivali prve partyje sigurno se sjećaju entuzijasta koji su na partyje dolazili s gasmaskama i šljemovima. Drugi su pak izgledali kao da idu na kostimirani party i sličili su likovima iz “Sesame Streeta”. No, malo je koga bilo briga tko što nosi. Rave nam je svima bio spektakularno dobar, drukčiji od svega što nam se u tom trenutku nudilo.
Kako je moja Valkana završila sa Shakirom
Bila sam na dva Future Shocka, a onda sam 2002. odlučila otići prvi put na Valkana Beach Party.
Stigla sam predveče, a kiša je lijevala kao iz kabla. Uhvatila sam lokalni autobus za obližnji sportski aerodrom u Medulinu gdje se održavala Valkana. Uvjeravala sam se da tamo možda ne pada kiša, ali sve moje nade su potonule u onim ogromnim lokvama na cesti pokraj ledine gdje je bila postavljena pozornica. Po mrklom mraku zaputila sam se s pedesetak ljudi iz autobusa prema “mjestu zločina”. Istog trenutka kada smo s ceste zakoračili na travu upali smo u blato do koljena i tako hodali desetak minuta do stagea. Uslijedilo novo iznenađenje - party se zbog vremenskih uvjeta prekinuo!
Razočarana sam se vratila u Pulu oko 23 sata i nazvala sam svoje dvije prijateljice u Puli, ispričala im svoju tužnu priču i otišle smo zajedno van.
Ne sjećam se više kako se zvao bar ili klub u koji smo otišle, ali se sjećam da smo umirale od smijeha na moju priglupu avanturu. Suprotno mojim očekivanjima u klubu je svirala teška komercijala, i čvrsta u namjeri da te noći ipak zaplešem, digla sam se na noge kada je Shakira zapjevala hit “Whenever Wherever”. Zaboravila sam na sve Marushe i zabavljala se uz “kuruzu”.
Oko tri ujutro njih dvije su krenule kući, a ja na kolodvor. U pet ujutro preda mnom se “nacrtala” jedna raverica u blatnjavim krznenim čizmama i zelenoj haljini i pitala me hoću li s njom do Fort Bourgignona gdje se “čekićalo” nakon prekida partyja. Pogledala sam je i rekla:
“Kako ti se da?” A ona me nonšalantno upitala: “Imaš li onda jednu cigaretu?”
http://www.jutarnji.hr/sto-je-danas-ostalo-od-ludih-partyja-devedesetih-/371207/
