Browse By

Cosmic Gate – Earth Mover

Cosmic Gate njemački je dvojac koji je u elektronskoj glazbi već više od 10 godina. Najpoznatiji po hitovima kao što su Exploration Of Space, Fire Wire, The Drums i ostalima, pažnju su na sebe privukli kada se na underground trance sceni pojavio bootleg njihove odlične produkcije Bilingual sa pjesmom Jan Johnston – Skydive. Dečki su munjevito reagirali, licencirali tu pjesmu od Janine izdavačke kuće i službeno izdali bootleg pod imenom I Feel Wonderful. Sada nam se dečki opet vraćaju sa svojim novim albumom Earth Mover.

Na albumu surađuju mnogi prijatelji Cosmic Gatea, kao što su spomenuta Jan Johnston, pa Wippenberg, Tiff Lacey… Da li taj album zaista miče Zemlju, pročitajte u nastavku.

Sa suptilnim pad introom pjesma nas uvodi u atmosferičan početak albuma. A Mile In My Shoes produkcija je koja je odabrana kao uvodna za ovaj album, i moram vam reći da zvuči jako dobro i obećavajuće. Nakon otprilike minute i pol dočekuju nas čvrst kick i snare te čak i malo conga bubnjeva i ovo sve počinje zvučati sve bolje i bolje! Hihatovi nadopunjuju sve te zvukove a baslinija lijepo prati pjesmu. I tada malo iznenađenje na koje ja nisam navikao od Cosmic Gatea – muški vokal Sir Adriana! Breakdown je gotovo identičan uvodu u skladbu, ali buildup je fenomenalno izveden. Malo filtriranja, zvukovi koji podižu atmosferu i onda se vraćamo basliniji i melodiji koja je jednostavna, jer iskreno, nema potrebe kompliciranju stvari ako imate vokala u pjesmi…

Već u uvodu napomenuta I Feel Wonderful vraća nam se ovim albumom… ili možda ne? AM2PM Edit na albumu je ponešto progresivnije nastrojen i nedugo nakon uvoda u skladbu dočekuje nas fenomenalni vokal Jan Johnston. Baslinija je ovdje puno dublja, ritam je sporiji, te je očito već kod starta da ovo nije verzija bootlegirana sa Bilingual. No, ne mogu reći da se imam na što žaliti, sada umjesto žešće energičnije skladbe imamo odličan progresivniji uradak sa elementima epic trancea. Vrlo dobar remix.

Element Of Life nastavlja se tempom na prethodnu pjesmu, ali na moje zadovoljstvo, tempo je gotovo jedina poveznica s njom! Ovdje je beat puno prljaviji, puno grublji i stvari su zanimljive već od početka! Malo razočarava baslinija u početku jer prvi od dva tona od kojih se sastoji zvuči malo previsok i ne sjeda dobro odmah. To nam traje sve do fenomenalnog breakdowna u kojem reverbirana eho melodija očarava na prvo slušanje! Dečki u Cosmic Gateu majstori su za kreiranje pozadinskih pad melodija koje drže napetost na visokoj razini. Build je gotovo klasičan, malo filtriranih elemenata, pokoji roll, bijeli šum, odlično dizanje pitcha tona melodije i vraćamo se u ritam na fenomenalan način! Ovo je definitivno jedna od pjesama za početak mixa.

Should Have Known je, usudim se reći, uradak koji nosi cijeli ovaj album, budući da je svim trance (a i ostalim) DJevima kao prvi promo s albuma poslana upravo ova skladba. Činjenica da su ju prihvatili mnogi vrhunski DJevi (Armin ju je čak proglasio Tune Of The Week na svom A State Of Trance radio showu) postavlja pred slušatelja koji ju prvi puta sluša visoka očekivanja koja pjesma ispunjava apsolutno u potpunosti. Ženski vokal mlade pjevačice Tiff Lacey na pjesmi je hipnotičan, melodijski alternirajući četverotonski beep zvuk uvodi nas u melodiju koja je odlična i fenomenalno zvuči samostalno ili u kombinaciji a ženskim vokalom. Build sa kick rollom uvodi ovu pjesmu koja, zaboravio sam napomenuti, unatoč nešto višem tempu i dalje drži progresivni ugođaj u pjesmi. Bez dvojbe, iznimno kvalitetna skladba i do sada najbolja na cijelom albumu.

Kada krene pjesma Analog Feel, nakon kratkog beat uvoda u uho će vam upasti baslinija i neki perkusivni elementi te ehom distorzirani visokofrekventni zvuk koji će vas podsjetiti možda na jednog mladog nizozemskog producenta, Sander Van Doorna. Ova pjesma bi se apsolutno uklopila u njegove setove, ali opet, dovoljno je originalna da dvaput promislite je li njegova ili ne. Fenomenalni synth koji sa dva tona samo daje nagovještaj nastavka pjesme i odlična baslinija vode nas nepogrešivo kroz pjesmu. Tada se malo filtrirana pojavljuje glavna melodija, te nas ona uz jedan alternirajući ton niske frekvencije uvodi u breakdown u kojem se tiho, ali prisutno, nalaze i perkusivni elementi u nastavku. Tada dolazi sanderovski distorzirani zvuk kojeg dečki provlače kroz filtere, ekvilajzere, dodatne distorzije, eho efekte, dvostruki stab synth ga prati nepogrešivo i nakon builda momci razaraju synthom i baslinijom! Definitivno fenomenalno izvedena produkcija koju možete ubaciti u set bilo kada: bilo da ga tek gradite, dižete do vrhunca ili završavate mix!

A Day That Fades, šesta pjesma po redu, ima zanimljiv uvod. Filtrirani prigušeni synth na koji se nadovezuju perkusije i jedan od najboljih kickova koje sam čuo u ovoj godini! Čvrst, ali ne previše napadan, dominantan, ali ne krade pažnju od ostatka pjesme – fenomenalno. Ženski vokal prati ovu pjesmu a u pozadini njega jedan reverbirani efekt koji daje dobru atmosferu. Prvi mini break popraćen je arpeggio melodijom, i nadopuna pjevanja s vokalom naprosto je fenomenalna! Ovdje se već nazire ona stara Cosmic Gate ritmičnost po kojoj su i stekli svoju slavu. Mala zamjerka s moje strane ovdje ide na vokal. Nekako mi se čini kao da je preglasan ili nešto lošije izbalansiran i kako pjesma prolazi, sve više iskače vokal u prvi plan, što NIJE u redu jer je i ostatak pjesme fenomenalan, te bi ova pjesma fenomenalno funkcionirala i kao dub ili instrumental. Nemojte me krivo shvatiti, pjesma je odlična, pogotovo izrezani dijelovi vokala koji su provučeni kroz razne efekte koji daju dodatnu atmosferičnost pjesmi.

I tada na red dolazi jedna od najpopularnijih pjesama grupe Cosmic Gate ikada, u malom preuređenom izdanju. Bilingual kojeg se možda sjećate s početka priče dobio je novi uvod, nove perkusivne elemente… i novi ritam! Naime, ova verzija pjesme je breakbeat izdanje! Pan efekt (zvuk ide lijevo-desno) vam daje osjećaj kao da vas cijela pjesma okružuje i kada dođete do breaka, sve se isfiltrira i prigušeno je… i tada dođe ona fenomenalna piano melodija dok je filtrirani kick u pozadini i drži vas u ritmu s ostatkom pjesme.

Teški i mračni ritam očekuje nas na početku pjesme Guess Who?. Sidechained baslinija, dosljednost u strukturiranju skladbe i stutter-vokal nalik Andy Moorovim ostvarenjima obilježje su prve polovine pjesme. Štoviše, i baslinija je takva… Ili barem slična. Ova pjesma je također tempom malo sporija i dodatno naglašava progresivne sklonosti njemačkog dvojca. Jedino što ovu pjesmu odvaja od takvog stila trancea je snare-kick kombinacija koji daju pumping efekt.

Synth uvod i odmah u glavu kickom – kratki je opis slijedeće skladbe. Duboka i mutna baslinija ruši sve pred sobom, opet nam se vraća perkusivna igra kao iz Analog Feel, ali i dašak onog retro doživljaja Cosmic Gatea! Breakdown dio podsjeća na one starije produkcije kojima su se proslavili, filtrirani jednostavni melodični synth koji gradi skladbu i onda naprosto eksplodira! Consciousness je definitivno jedna od boljih skladbi na albumu i jedan povratak u 90e godine i tadašnju glazbu… Odličan dodatak albumu! Međutim… Breakdown se vraća i po drugi put, ovaj puta nadopunjen fenomenalnom melodičnom mini sekvencom koja opet gradi skladbu i opet eksplodira! Odličan uradak.

Muški vokali vraćaju se na album u skladbi Race Car Driver. Jaki ritam popraćen vokalnom mini stutter akrobacijom uvodi basliniju i krećemo na još jedno vokalno putovanje s Cosmic Gateom. Vokal nije čist, malo je filtriran i ekvilajziran i dobijete dojam koji je trebao biti na A Day That Fades! Ovdje je vokal isključivo kao nadopuna odličnoj produkciji – i nadopuna je u potpunosti uspjela. Pjesma ima melankoličnu glavnu melodiju, a i cijela skladba je takva, pa su Cosmic Gate pokazali da znaju dodati i malo emocija skladbama.

Naslovna pjesma albuma, Earth Mover, 11. je po redu. Mračni doživljaj pjesme čine početni perkusivni elementi i duboka baslinija, sve dok ne dođu do prvog syntha koji uvodi jedan filtrirani gated synth na kojem se filter otvara sve više i zvuk je sve prisutniji, kao da iz pozadine dolazi naprijed. Ali ta glavna melodija koja se složi nakon breakdowna… Ajme! Takav snažan doživljaj melodije nisam uopće očekivao od Cosmic Gatea, pjesma je iznimno duboka i emotivna na njihov snažniji Cosmic Gate način. Apsolutno zasluženo naslovna skladba albuma!

This Is The Party još je jedna od vokalnih skladbi, koncipirana na način da je pjesma u prvom dijelu vokalne dionice maksimalno pojednostavljena, a kod drugog dijela se doda samo minimalan broj instrumenata kako bi se zadržalo zanimanje slušatelja. Break ima vrlo topao zvuk niske frekvencije, majstorski kreiran zvuk, sve to uz predivan ženski vokal koji jednostavno tjera da vratite pjesmu na početak i ponovno poslušate. I tada dolazi još jedna fenomenalna melodija kojih je ovaj album prepun! Blago distorzirana, kreće u akciju sa snare i kick rollovima i razara ponovno na onaj 90-ish Cosmic Gate način! Ovo je fenomenalno izvedena skladba i dokazuje da je čak i stari zvuk ovog dvojca još uvijek dovoljno svjež da konkurira današnjim produkcijama – a ako ništa drugo, to je onda pravo mjerilo kvalitete.

Ultra Curve posljednja je produkcija na albumu, i produkcija koju Cosmic Gate vrti u svojim setovima od 2003. godine. Fenomenalni baslinijski zvuk popraćen kvalitetnim perkusijama, ova pjesma također ima tračak stare atmosfere Cosmic Gatea. Melodija je također malo retro, ali iskreno rečeno, pjesma je svakako zaslužila biti na albumu pa doživjeti izdanje makar na taj način, nakon pune 3 godine puštanja. Ultra Curve krasi ista stvar kao i This Is The Party – iako 3 godine star, još uvijek svjež zvuk.

Cosmic Gate – Earth Mover

1. A Mile In My Shoes (featuring Sir Adrian)
2. I Feel Wonderful (featuring Jan Johnston) (AM2PM Edit)
3. Element Of Life
4. Should Have Known (featuring Tiff Lacey)
5. Analog Feel
6. A Day That Fades (featuring Roxanne Emery)
7. Bilingual (Break Beat Edit)
8. Guess Who? (featuring Wippenberg)
9. Race Car Driver (Paddock Club Edit)
10. Consciousness
11. Earth Mover
12. This Is The Party
13. Ultra Curve

Zaključak:
2006. godina je definitivno godina albuma. No, ono što moram napomenuti jest da su Cosmic Gate (uz Re:Locatea) jedini isporučili album koji je ispunio moja očekivanja. Dok su neke grupe i producenti radili neke eksperimente u različitim smjerovima i pravcima, Cosmic Gate su se držali onoga što najbolje znaju – odlične plesne glazbe. Istina, i ovdje ima nekoliko eksperimenata u progresivnije pravce, ali ti eksperimenti su 100% uspjeli, možda iz razloga što je svaka od tih progresivnijih produkcija zadržala znak made by Cosmic Gate. Za sam album mogu reći samo najbolje. Pjesme su odlično poslagane, ima lakših pjesama za uživanje, ima žešćih pjesama za razaranje klubova, album je definitivno kompletan. A svima onima koji će vam prigovoriti da slušate “komercijalni kozmik gejt” se slobodno od srca nasmijte u lice i pojačajte glasnoću do kraja, jer ovaj album definitivno zaslužuje da ga se tako sluša. Preporučujem!

R.M.