Iako su vrata Arene otvorena već u 18.00h, odlučili smo se nešto kasnije zaputiti u dvoranu, te oko 20h ulazimo u Arenu, gdje Nitzer Ebb podiže atmosferu za headlinere večeri. Dvorana je već tada bila 80% puna, a oko 20.30h mjesta u Areni više nije bilo. Nakon zagrijavanja predgrupe i kraće pauze, svijetla se gase i show može početi. Intro koncerta je broj 1 aktualnog albuma, pjesma ‘In Chains’, kojom Depeche Mode otvara sve koncerte ‘Tour Of The Universe’ turneje. Prvih nekoliko izvedbi bilo je u znaku novog albuma, no ubrzo se počinju nizati očekivana remek-djela: Walking In My Shoes, It’s No Good, A Question Of Time, Precious i World In My Eyes.

Ovacije publike, kao i energija u zagrebačkoj Areni zaista je neopisiva, kao i feedback koji momci iz Depeche Modea primaju od publike. Iako je u većini pjesama glavni vokal Dave Gahan, pisac gotovo svih Depeche Mode materijala, gitarist i prateći vokal – Martin L. Gore, na svakom nastupu se nastoji emotivno približiti publici kroz solo pjevanje, gdje je najpoznatije upravo ono u pjesmi ‘Home‘.  Takav slučaj je bio i u Zagrebu, gdje je Martin uz klavijaturista imao svojih 15-ak intimnih minuta sa hrvatskom publikom. Sljedeći dio koncerta možemo opisati kao ispunjenje želja svih fanova jer su uslijedile neizostavne pjesme DM koncerata – I Feel You, Never Let Me Down Again i posebna produžena verzija 20 godina starog hita Enjoy The Silence. Iako bi mnogi rekli da je vrhunac prošao, nakon bisa, atmosfera u Areni je postala paklena. Naime, posljednje izvedbe (Stripped, Never Let Me Down Again i Personal Jesus) ostavile su publiku na koljenima, nakon raskošnog audio-vizualnog doživljaja.

Dva sata, koliko je trajao ovaj koncert, zaista su brzo prošla masovnoj publici, koja je sa osmjehom na licu napuštala Arenu. Uz mnoštvo Zagrepčana, koncert su posjetili ljudi iz cijele Hrvatske, ali i izvan nje. Nerijetko smo nailazili na strane registracijske pločice na vozilima, te zaključili da Depeche manija hara i u zemljama poput Slovenije, Italije, Madžarske i Srbije. Organizacija je protekla u najboljem redu, te ovom prilikom čestitamo i organizatorima koncerta na još jednom uspješnom pothvatu. Na kraju možemo reći da će nam ovo Valentinovo definitivno ostati u lijepom pamćenju, te da je odlazak na koncert grupe Depeche Mode bilo sve samo ne Wrong!

Linkovi:
http://www.depechemode.com

http://www.lupapromotion.hr

Related posts:

1. Depeche Mode na Valentinovo u Zagrebu! Live Nation i management grupe Depeche Mode danas su sa...
2. Depeche Mode nominirani za dva Grammy-a Popularni Britanci nakon više od dva desetljeća na sceni se...
3. Zagreb spreman za Depeche Mode Svega je desetak dana ostalo do dugoočekivanog koncerta legendarne britanske...

Svatko to imalo prati trance scenu upoznat s likom i djelom Rob Stevensona poznatijeg pod aliasom Activa. Prošlo je prilično dugo od njegovog prvog izdanja. U međuvremenu se profilirao u jednog od i najboljih producenata na sceni. Osim rada na vlastitim produkcijama i projektima od kojih su najpoznatiji Mekk V, Solar Movement i mnogi drugi, poznat je i po produkcijama koje je radio za druge producente, kao npr. Reverse – Distant Destiny.

Njegovu kvalitetu prepoznao je i Paul van Dyk koji ga je uzeo pod svoje, a nedugo nakon toga i John Askew je shvatio o kakvom se potencijalu radi te ga je uzeo pod svoj Discover Records te mu odmah ponudio rad na debi albumu. Taj smo album između ostalog i mi imali prilike preslušati, a naše viđenje cijelog uratka pročitajte u sljedećim redovima.

Album započinje s ambijentalnom Minute One koja savršeno priliči početku albuma. Pjesma traje svega dvije minute a na nju se nadovezuje već svima poznata This World. Pjesma koja se našla u setovima mnogih dj-eva, od Paul van Dyka, John O`Callaghana, Simon Pattersona i mnogih drugih ovdje dolazi u malo drugačijem obliku. Pjesma je u također ambijentalnom obliku te iako se elementi iz orginala stalno ponavaljaju pjesma ni u jednom trenutku nije repetativna ili zamorna. Čak dapače, slušatelj uživa u lijepoj ali jednostavnoj melodiji, a pri svakom idućem slušanju se otkrivaju neki novi elementi. Nakon što nas je Rob uveo u album sa malo ambijentalnijim zvukovima vrijeme je i za prvu „pravu“ stvar. Riječ je o dakako o Can You Feel It. Pjesma malo progresivnijeg zvuka nas, uz ritmičnu bassliniju i „choped“ vokale vodi do breakdowna, a tamo nas čeka predivan glas Julie Harrington. Pjesma ima ono nešto, iako sam vokal ne tjera čovjeka da razmisli o smislu života. Ipak, ta kratka vokalna dionica je dovoljno dobra da ostane u glavi, pa da ju i par dana poslije pjevušite.

Nakon što smo i više nego zadovoljni s Robovim vokalnim debijem, slijedi pjesma pod nazivom Moments. Odmah se čuje jedan poznati zvuk. Ovaj puta se ne radi o Activa zvuku nego o zvuku jednog drugog producenta. Očito je da je ova pjesma nastala pod utjecajem posljednjih radova Martin Rotha. Naravno, to nije loše s obzirom da svi znamo o kakvom se producentu radi. I u ovoj pjesmi je Rob upotrijebio vokale. Doduše, teško je reći da su to vokali, više se radi o vokalnom sample-u koji zvuči zanimljivo pod utjecajem silnih efekata koje je Rob upotrijebio. Melodija koja slijedi se uklapa u cijeli ugođaj pjesme koji se nastavlja i na iduću pjesmu They Never Change. I ovdje je upotrebljen efekt „rezanja“ vokala, a vrhunac pjesme je kada basslinija počne svoje putovanje. Vokali su tu također prisutni, ovaj puta u nešto dužoj verziji, a nakon breakdowna ne dolazi melodija nego se više okreće ritmu i bassliniji. To je pozitivan odmah da se slušatelj malo odmakne od melodija. Da, to je trance album, ali ne treba pretjerivati, pa tako ni s melodijama. Zanimljivo je kako su na albumu prisutne tri vokalne pjesme i to u nizu, a da se ni ne primjeti. Osobno, jako sam osjetljiv na vokale, ali ovdje se sve tako dobro dozirano tako da čovjek teško povjeruje da se radi o debi albumu.

Sa They Never Change završavamo s vokalnim blokom i prelazimo na nešto malo žešće stvari. Na Atlantis se već osjeti utjecaj Activa zvuka kojeg svi znamo. Atlantis bi bilo najlakše opisati kao lakšu verziju njegovih Mekk V pjesama. Ritmična basslinija i jednostavna melodija zvuči solidno, i teško je očekivati da će ikome biti najbolja pjesma na albumu. Ali jako dobro odrađuje svrhu flowa koju je Rob htio postići. Putovanje kroz Activa svijet nastavljamo sa Salt Lake. Osobno, ovo mi je možda i najslabija pjesma na albumu. Jednostavno pjesma ne vodi nigdje, nema ništa zbog čega bih ju trebao zapamtiti. No opet, ako gledamo sa stajališta flowa, onda to već ima smisla. I sada dolazi vrhunac albuma. Prva na redu je Affirmation u Airflow Mixu kojeg već dugo nismo čuli. Airflow Mix je ustvari i proslavio Activu prije par godina  kada je izdao pjesmu Flashpoint u izvrsnom Airflow Mixu. Affirmation smo već imali prilike čuti u Tom Colontonio Remixu. Rob nam ovdje predstavlja jedan malo više uplifting zvuk i osobno mi je ova verzija bolja od remixa. Nakon što smo se dobro zagrijali s Affirmation vrijeme je za dugo očekivanu pjesmu koja je nastala u suradnji s Giuseppe Ottavianijem – Long Way Back. Pjesma počinje s brutalno dobrom basslinijom, a melodije koje dolaze iz pozadine samo pojačavaju ugođaj. Pjesma nekako ima više elemenata koji su svojstveni ottavianijevom radu. Pogotovo kada se dođe do melodije, koja nije nešto najbolje što smo ikada čuli, ali svakako tjera na plesanje. Uplifting savršenstvo, iako se ne radi u ničemu novome i revolucionarnom. Možemo samo zamisliti kako pjesma funkcionira u nekom klubu.

Za ponovni odmor od melodije Rob nam je ponudio već poznatu Get On With It koja zvuči kao da je skinuta s Paul van Dykovog albuma Out There And Back. Acid zvukovi, Discover melodija. Dovoljno da bi pjesma bila zanimljiva. Iduća pjesma, Don`t Live Me prilično podsjeća na Rise Above pogotovo zbog vokalnog sample-a, no tako je sve dok se ne dođe do melodije. Svi mi prije par godina uživali u pjesmama projekta poznatog pod nazivom Duende. Sada se imamo prilike prisjetiti tog zvuka, jer Don`t Live Me je upravo takva. Zvuči kao Duende pjesma, pogotovo zbog melodije. Danas je stvarno teško biti originalan, i nećemo  Robu za zlo što je upotrijebio već poznati recept – ali samo ovaj puta! Nakon toga nam dolazi još jedna poznata pjesma koja je već izašla početkom godine na Vanditu. Riječ je o Rise Above u Club mixu. Zanimljiva prija stoji iza tog Club Mixa. Rob ga je napravio čisto kao vježbu u Logic programu s kojim je tada počeo raditi i uopće nije imao namjeru tu verziju poslati labelu, no PvD ju je čuo te mu se svidjela zbog čega je i završila na vinilu. Svi mi koji smo uživali u Activa Remixu pjesme Shine On Filo & Peri-a sada dolazimo na svoje.

Another Day sadržava sve elemente tog remixa (osim vokala naravno). Ovo je nešto za što možemo sigurno reći – Activa style! Super pjesma, čak štoviše, jedna od boljih na albumu. U idućoj pjesmi nam Rob predstavlja jednog od trenutno najboljih mladih producenata – Gary Maguirea. Dva Discover headlinera su napravili mračnu pjesmu pod nazivom Terminal 5, koja na trenutke vuče na techy zvuk a na trenutke na uplifitng zvuk. Ipak, melodija je ta koja prevladava pjesmom i jako je dobra. Nevjerojatan je potencijal koja ova dva momka imaju, a ovom pjesmom tek su zagrebali površinu. Peetu S je producent s kojim smo se u prošlosti već nekoliko puta susretali. Njegovi tech trance uradci odišu prepoznatljivim stilom, što su prepoznali mnogi dj-evi koji redovito puštaju njegove pjesme. Naravno, njegovu kvalitetu je prepoznao i Rob koji ga je angažirao na albumu u pjesmi pod nazivom Wargame. Prava tech trance bomba koja pokazuje zašto je Peetu S toliko dobar i popularan producent. Kod ove pjesme nije toliko naglasak na melodiji koliko na dijelu koji slijedi nakon breakdowna. Ova pjesma sigurno radi puno štete u klubovima! I posljednja pjesma na albumu je Transmission koja je svima poznata. Rob je upotrijebio radove Simon Pattersona kao inspiraciju i napravio možda i najpopularniju pjesmu s albuma. Jako dobro, vidi se odnosno čuje se koliko je truda uloženo u njenu izradu.

Ostao nam je još i drugi cd ali o njemu ne bi previše pisali. Radi se o kolekciji ambijentalnih pjesama i remixevima  koja predstavlja lijep dodatak albumu.

Što za kraj reći? Rob je s ovim albumom postavio visoko ljestvicu i ako bude ikada radio na novom albumu morat će se jako potruditi napraviti nešto što će biti bolje od ovoga. Album nije revolucionaran, ali doista predstavlja najbolje od trance-a. Ako želite slušati pravi trance, bez bojazni da ćete naiči na pop zvuk ili bilo kakav drugi oblik dodvoravanja tržištu onda vam toplo preporučamo This World. Ovaj vam neće promjeniti život niti ćete o njemu jednog dana pričati unucima, ali će vam kvalitetno prikratiti sat vremena!

Recenzirao: Miroslav Kolev, Brija.com

Related posts:

1. EKSKLUZIVNO: Activa intervju za Brija Dot Com portal! Jedan od trenutno najboljih trance producenata, Rob Stevenson poznatiji...
2. Nagradnjača: Osvojite album Active – This World! Iako je vrijeme darivanja iza nas, brija.com i dalje...
3. MTV World Stage – Red Hot Chili Peppers! Zagreb, 12.03.2010: U petak, 12.ožujka od 21:00 sat na regionalnom...

Na poziv vjerne posjetiteljice ovakve vrste tuluma, prisustvao sam jedanaestoj u nizu “Sicko Disko” manifestacija, prilikom koje me od samog početka oduševila visoka doza energije te cjelokupna atmosfera za koju se redovito pobrinu organizatori Marjan Matković (poznatiji pod pseudonimom DJ Marmat) i Irma Kerestena.

Sam program “Sicko Disko” koji svakim svojim tulumom sve više približava elektronsku plesnu glazbu hrvatskoj publici, otvara vrata europskoj alternativnoj elektronskoj glazbi što se i očituje iz sve veće zainteresiranosti za isti. Iako se u više navrata čini kako u Hrvatskoj ne postoji veliki interes, ovakvi događaji dokazuju upravo suprotno.

Publike gladne takvog zvuka nimalo ne manjka, za koju se uz već spomenutu organizaciju pobrinuo iznimno kvalitetan line-up središte kojega je bio gostujući DJ iz Banja Luke Nemanja Visković, poznatiji pod pseudonimom Dance Commander.

Večer je svojim setom otvorio Dj Mirrrzzaaa (Zagreb, Funk Airlines Bookings) koji je, kako je i najavljeno dobro pripremio publiku za ono što je dalje uslijedilo, a to je ranije spomenuti Dance Commander sa svojim, kako je i sam izjavio, “masnim” setom, koji se istakao specifičnim pomalo veselim new rave zvukom s prizvucima fidgeta na sveopće oduševljenje publike koja to svojim uzvicima i energičnim plesom nije nimalo sakrivala. Sve u svemu, savršen sklad njanja beatova, za potpun rush.

Završni dio manifestacije začinio je svojim nastupom, uvijek odličan i zvučno u potpunosti neprilagođen od rane mladosti, Lamiralio, vrlo šarolikog seta u kojem nikada pa ni u ovom slučaju nije bio zastupljen samo jedan žanr već je vrvio od različitih zvukova poput elektra, microhouse-a, dubstep-a pa do iznimno energičnih i naročito plesnih konotacija breakbeat glazbe.

Zaključno istakao bih kako: posjećenost ‘Sicko Disko’ manifestacija ne varira ovisno o klubu u kojem se odvija već se prije radi o pravoj maloj FAMILIJI čiji su ‘članovi’ spremni podržati svoj omiljeni događaj u svakom pogledu te završio ovu recenziju poznatom krilaticom: Rave on!

Piše: Petar Žuvela, Brija.com

Related posts:

1. UFO ide dalje! Nastavlja se UFO koji je bio odgođen prošlog vikenda zbog...
2. U2 turneja ide dalje U2 su objavili niz novih ljetnih stadionskih datuma u Europi....

Budući da se radi o festivalu sa dvadesetak floorova, te preko 200 000 posjetitelja, teško je kroz noć posjetiti više od nekoliko stage-ova. Naš fokus je bio uglavnom na Dance Areni, te Main Stage-u – dva najveća i najbogatija floora koje Exit može ponuditi. Kako se ne bi pogubili u svim velikim imenima i eventualno ih propustili, odmah na početku smo ugrabili deblju knjižicu, tj. booklet sa detaljnim opisom svakog floora i njezinim time line-ovima. Exit je sam po sebi vrlo zahtjevan festival, koji traži dobru organiziranost posjetitelja. To se ponajviše odnosi na detaljno praćenje kada koji izvođači nastupaju. Kada smo kod time line-a, još jednom velike pohvale organizatorima koji su se zaista držali dogovorenih termina. Kašnjenja većih od desetak minuta zaista nije bilo, pa i onda kada se činilo nemogućim da će bandovi doći na vrijeme na stage.

FOTOGALERIJA
EXIT FESTIVAL 2009

Novost ovogodišnjeg Exita je uvođenje ‘Green Guerrilla’ pokreta, koji je omogućavao svima da daju svoj doprinos u rješavanju ekoloških problema, koji su nažalost svake godine sve veći i veći. Čišćenje i recikliranje, te ušteda energije glavni su motivi koji obilježavaju ovaj pokret. Veliki video zidovi, plakati i sva ostala promotivna sredstva pripomogla su u realizaciji širenja ekološke svijesti među mladima, ali i onim starijima.

Prvi dan

Deseti Exit je također bio u trajanju od četiri fenomenalna dana, koji su zaista imali što za ponuditi. Toliku koncentraciju velikih i popularnih imena na jednom festivalu ne pamtimo, pa makar bila riječ i o Exitu. Već prvoga dana Exit program je zaista ‘pokosio’ sve prisutne. Lilly Alen i Arctic Monkeys zapalili su Main Stage, dok se Dance Arena tek zagrijavala.Također smo se zaputili i na Happy Novi Sad Stage, gdje je po nama atmosfera upravo tog dana bila najbolja. Za to se pobrinula ‘Circo Loco’ ekipa, koja je odradila fenomenalan program. Nakon zagrijavanja selimo se na glavnu lokaciju, gdje smo zapravo i najviše vremena provodili – najbolji floor/stage elektronske plesne glazbe u Europi – MT:S Dance Arena. Line up je bio sljedeći: Steve Lawler b2b Lee Burrigde, Sasha b2b John Digweed, James Zabiela b2b Nic Fanciulli. Mnogim partijanerima je ovo bilo ispunjenje svih snova. Od spomenuta tri back2back seta ipak bi izvdvojili fenomenalnog Sashu i John Digweeda, koji su kroz godine zaista pokazali da su najbolji back2back duo na svijetu. Tako je bilo i na ovogodišnjem Exitu. Dvosatna vožnja kroz progressive house, tech i techouse zvuk očito je bila najbolja kombinacija i recept za totalnu euforiju. Bio bi grijeh ne pohvaliti sve popularniji One+One dvojac aka James Zabiela & Nic Fanciulli, koji su se i više nego dobro nadovezali na starije kolege. Nakon desetak sati nevjerojatne zabave i odlične glazbe, petrovaradinska tvrđava je spremna za svoj prvi odmor, kao i njezini posjetitelji.

Drugi dan

Petak, iako ne trinaesti, bio je specifičan i poprilično nezgodan. Jedino na što organizatori ovog festivala nisu mogli utjecati je vrijeme, i upravo se ono okomilo na Novi Sad. Cijelo poslijepodne su se nakupljali oblaci, da bi tek navečer počela padati kiša, kada je najmanje potrebna. Zbog vremenskih neprilika tvrđava se nešto sporije punila, ali oko ponoći, kada su američki metalci Korn nastupali, main stage je bio odlično posjećen. Nu metal je orio glavnom binom Exita, uz malu stanku od kiše, koja se nažalost vrlo brzo vratila. Nakon Korna stižu majstori drum n’ bass scene, Andy C i Marky, koji su do jutra pokušavali otjerati kišu. Dance Arenu posjećujemo tek dva sata iza ponoći, kada su Heidi i Justin Martin završavali svoj set. Nakon njih, na radost mnogih, na binu se penje jedan od najpopularnijih svjetskih producenata, brazilski majstor – Gui Boratto. U sat vremena koliko je Gui nastupao, imali smo priliku čuti sve njegove najaktualnije produkcije, ponajviše sa posljednjeg ‘Take My Breath Away’ albuma. Naravno, kompletan set je bio live act, kao i svaki put kada Gui Boratto nastupa. Pri završetku live act-a, kiša ponovno započinje, ovoga puta još jače. No, to nije predstavljalo problem, te dvadesetak tisuća ljudi neumorno počinje skakati kada uljeću Dubfire i Richie Hawtin. Teško je opisati veličinu onoga u čemu su ljudi uživali tih dva sata. Samo ćemo reći da Dance Arena više nije imala čvrsto tlo pod nogama. Unatoč kiši, vjetru, hladnoći i neograničenim količinama blata (u kojem su Englezi nerijetko ležali) drugi dan Exit festivala je završio prema planiranom, i to na najbolji mogući način.

Treći dan

Probuđeni sa strahom od ponavljanja sinoćnjeg scenarija, gledamu prognozu vremena i uviđamo da je konačno došao red na sunce i pokoji stupanj više. Kako i ne bi bilo tako, kada je subota bila također pretrpana velikim imenima. Dolazak na Main Stage je planiran za nešto ranije nego inače, i to zbog zauzimanja dobre pozicije na flooru, kako bi mogli uživati u živim legendama elektronike – Kraftwerk. Iako su mnogi bili u nevjerici da se to zaista događa, Kraftwerk točno 22h počinje sa svojom legendarnom Man Machine izvedbom, koja je privukla tisuće i tisuće fotoaparata, kamera i mobitela, koji su punih 90 minuta bili u zraku. Nakon dva ili tri bisa, momci (u godinama) napuštaju Main Stage, popraćeni ogromnim pljeskom i ovacijama. Potpuno zasluženo. Nastup koji smo imali prilike slušati opravdano zaslužuje opis kao savršen nastup, u svim pogledima. Nakon završetka njemačkih legendi, gužva je sve veća i veća, jer se bliži nastup još jednog izuzetno talentiranog i popularnog glazbenika. Točno u ponoć, sa svojim bandom, na pozornicu se penje Moby, koji ni sam ne vjeruje s kim nastupa iste večeri (Patti Smith, Grandmaster Flash i Kratwerk)  i to na desetu obljetnicu Exita. Nastup Moby-a je jedan od onih nastupa koji je donio festivalu još veću veličinu i kvalitetu. Moby je, kao i svi do sada na Exitu, u potpunosti oduševio sve prisutne i pokazao da je glazba jedina stvar koja uvijek može zbližiti ljude. Nakon Amerikanca Moby-a na bini se pojavljuje ogroman DJ pult za kojim se smjestio legendarni Grandmaster Flash, energični pedesetogodišnjak koji je također stigao iz Amerike. Ono što je predstavio u svom nastupu možemo opisati jednom rječju – euforija! Prvih nekoliko stvari posvećeno je kralju popa – Michael Jacksonu (kojega se moglo dosta čuti na raznim Exit stage-evima), a zatim je krenula megamix vožnja kroz najbolja hip-hop i old school izdanja u povijesti. Kako smo i inače stizali na Dance Arenu iza 1 ili 2 sata iza ponoći, tako je bilo i u subotu. Prvo mjesto za najbolji performans i vizualni identitet na Dance Areni definitivno je zauzeo Etienne De Crecy koji je za svoj live act imao posebno izgrađenu pozornicu. Vrlo privlačna, ali i energična glazba u isto vrijeme, privukla je veliku masu ljudi u areni i time pripremila ljude za dva sljedeća nastupa, kolektiv iz Švedske – Steve Angello b2b Sebastian Ingrosso i Adam Beyer b2b Eric Prydz. Angello i Ingrosso, iako sviraju diljem svijeta na najvećim festivalima, nisu uspjeli sakriti svoje oduševljenje što su pozvani da rade na desetom Exitu. Nešto iza 6 sati ujutro, na stage dolaze još više obožavani Adam Beyer i Eric Prydz, koji su se definitivno upisali u povijest. Iako je riječ o trećem danu Exita, i zaista je bilo teško nadmašiti ono što se moglo čuti, ovi momci su i to uspjeli. Dokaz – kraj partya u 8.30h, gdje 15 000 ljudi napušta Dance Arenu.

Četvrti dan

Nakon mnogo propješačenih kilometara i provedenih noći na festivalu života, skupljamo posljednje čestice energije i upućujemo se na posljednji dan rođendanskog Exita. Unatoč umoru i svemu, ljudi na zadnjem danu je bilo najviše, a to se već moglo zaključiti pri samom prelasku preko Dunava. Razlog tomu je nastup The Prodigy-a, Carl Cox-a i mnogih drugih faca. Osim toga, opće je poznato da zadnji dan na Exitu bude fenomenalan, stoga vjerujemo da je i mnogo ljudi otišlo zbog same spoznaje da znaju što ih čeka – odličan provod. Nakon britanaca Madness, nešto iza ponoći počinje još jedan show, koji nitko neće zaboraviti – The Prodigy. Najpopularniji i najbolji band ovakve vrste još jednom stoji pred publikom Exita, i to nakon samo dvije godine. Oduševili su tada, ali ove godine se zaista vidi da su dali sve od sebe da podignu na noge sve, pa makar i one u zadnjim redovima. Nekoliko desetaka tisuća ljudi je više od sat vremena u potpunosti uživalo u nastupu ovih legendi. Mnogi bi već sada rekli, nezaboravna noć, ali ona je tek na početku. Pogađate – pravac Dance Arena, idemo po svoj šećer na kraju. Sander Kleinenberg i Darren Emerson su dvije legende elektronske glazbe. Kleinenberg je jedan od krojača progressive house scene, a za Emersona je dovoljno reći da je bio član grupe Underworld, i to u njezino zlatno doba. Kao kombinacija zvučali su zaista odlično, a kompletan dojam poboljšao je i Kleinenbergov VJ-ing, koji mu je očigledno druga ljubav. Posljednji, set zatvaranja, pripao je nikom drugom nego Carl Cox-u i Green Velvet-u, koji su, vjerovali ili ne, do 10h ujutro probijali granice. Set prepun klasika iz techno i house krugova rasplesao je sve posjetitelje, koji su zaista bili ispraćeni i pozdravljeni na najljepši način.

Kroz stotine i stotine izvođača i nastupa kroz sve ove godine, Exit je ipak uspio nadmašiti samoga sebe i pokazao je još jednom da je glazba ta koja nas okuplja i zbližava. Ovaj masivni festival možete i pogledati preko naše galerije, ali i uskoro na službenim stranicama Exit Festivala. Ovom prilikom se još jednom zahvaljujemo press timu Exita te organizatorima želimo još mnogo uspjeha u sljedećim pothvatima.

Piše: Marko Felinger, Brija Dot Com
Photo: Marko Felinger, Brija Dot Com

Related posts:

1. Exit nominiran za najbolji festival u Europi Exit festival nominiran je još jednom za najbolji festival...
2. Exit 2009 Festival: Fusion Stage! Fusion Stage je tijekom prethodnih osam godina za mnoge posjetitelje...
3. T-Mobile InMusic festival 2009 Najavljena brojka od više od 40 inozemnih i domaćih izvođača,...

Kako su posjetioci naših partya navikli, svirka je počela u 22:00h. Prvi je nastupao El Manjo (Best Electronic Music), koij je svirao do 01:00h. Već punu arenu Doma mladih u 01:00h nastavio je zagrijavati dobro poznati resident dj Doma Mladih, dj Focho, koji je zvijezdi večeri mix pult prepustio u dva sata iza ponoći.

Uslijedio je dvosatni set minimal, progressive i techno zvuka, koji je naišao na izuzetno pozitivne reakcije sarajevske publike. Sam Marco je poslije seta rekao da je pozitivno iznenađen kompletnim eventom, od organizacije i samog prostora Doma mladih koji se mnogo razlikuje od onoga što je vidio i doživio kada je gostovao tu prije 6 godina, preko posjetioca koji su dali završni pečat cjelokupnom eventu. Dom mladih su zadnji posjetioci, koji su uživali u pystrance zvukovima dj Wedrana, napustili iza šest sati ujutro.

Organizatorima je ovaj uspješno održan event samo još jedna od dodatnih stimulacija da nastave sa ovakvim i sličnim partijima. Naredni event u produkciji Doma mladih / Centar Skenderija Sarajevo održat će se 29. svibnja ove godine, kada će publika imati priliku uživati u muzici dj Tarkana.

Related posts:

1. Marco Bailey u Sarajevu Dom mladih / Centar Skenderija Sarajevo Vam ponosno predstavlja jednog...
2. Marco Remus u malinskoj diskoteci Crossroad Jedan od najpoznatijih te najboljih svjetskih hard techno DJ-eva, Marco...
3. DJ Tarkan u Sarajevu Dom mladih / Centar Skenderija Sarajevo ponosno predstavlja „facebook party“...

Faithless uskoro slavi 15 dugih godina postojanja, a još uvijek nisu razočarali, dapače. U ovom slučaju odradili su i više nego dobar posao za Toolroom Records, te su pružili dovoljno razloga za slavlje svim poklonicima ove popularne etikete. Vjerujemo da su i podigli na noge mnoge Faithless obožavatelje, te im pokazali da se još uvijek jako dobro nose sa vremenom i konkurencijom.

Uz ugodnu i najviše opuštajuću Original verziju ovog singla, teško je izabrati najbolji remix. Naime, svatko od angažiranih remixera (Mark Knight, Axwell, Pete Heller, Rollo & Sister Bliss) prilagodio je ovu skladbu svojim principima produciranja. Gledavši sa perspektive klupske atmosfere, domaćin etikete Mark Knight i originalni Pete Heller odradili su odličan posao. Mark Knight je izvrsno ukomponirao sve elemente pjesme, ali na svoj, techouse način, po kojemu je i najviše popularan. Uz original preradu, tu je još i Dub verzija, koja u prvom planu drži Maxi Jazza, uz malo mračniju atmosferu, koja će također odgovarati mnogima koji preferiraju manje melodične izvedbe. Pete Heller sa svojom preradom osvojiti će ljubitelje ugodne plesne melodije, koja se u zadnje vrijeme sve češće javlja u većini progressive house i techouse produkcija. Simbioza originalnih vokala i Hellerovih nota odlično zvuče zajedno i nesumnjivo će ostaviti svoj trag u mnogim klubovima.

Za preostale dvije verzije mogli bismo reći da su Axwell te Rollo & Sister Bliss ovaj zadatak shvatili osobno. Do tog zaključka došli smo vrlo jednostavno. Axwell, sve popularniji švedski DJ i producent, proslavio se uglavnom velikim hitovima, koji su često završili na mnogim top ljestvicama. To je priča iz ne tako davne prošlosti, koja još uvijek drži vodu. No, Axwell je ovim remixom pokazao da još uvijek ima mnogo iskonske house krvi u sebi, kao što je i znao istaknuti u svojim ranijim, ’strictly house’ produkcijama. Naravno, ovaj remix nije poput njegovih prvih izdanja, ali osjeti se da je Axwell odlično iskoristio priliku da iznese ipak nešto mekši zvuk iz svog studija. S druge strane, Rollo & Sister Bliss, (2/3 Faithlessa) tradicionalno prilagođavaju originalna Faithless izdanja klupskim smjernicama. Kao i nijednom do sada, nisu upropastili ugođaj i atmosferu izdanja kojeg prerađuju. Ova verzija možda nema svoje mjesto na repertoaru DJa koji svira pred prepunim vrućim klubom, ali definitvno zaslužuje mjesto na mnogim kompilacijama namijenjenim za slušanje u Vašem automobilu ili dnevnom boravku.

Toolroom je definitivno sačuvao obraz, ali na radost mnogih, to su učinili i Faithless, koji su pokazali da ćemo ih još dosta dugo slušati. Budući da se radi o jubileju, ekipa iz Toolrooma poklanja službeni poster ovog izdanja, ako preko njihovog shopa kupite ovo odlično izdanje!

Ocjena: 5/5

Linkovi:

http://www.toolroomrecords.co.uk

http://www.faithless.co.uk

Related posts:

1. Uskoro novi Faithless Faithless predstavljaju novi singl. Pjesma koja nosi naziv ‘Sun...
2. Music Matters – stara radio emisija sa novim imenom Koprivnički DJ dvojac Sasha Delimar i Tochko koji vode...
3. Mark Knight predstavlja: Toolroom Knights 2.0 Toolroom izdanja neprekidno se nalaze na Beatport-ovim ljestvicama najprodavanijih izdanja,...

Kako bi doprinijelina kvalitetu ovog izdanja pozvali su dva fenomenalna producenta Lemos-a i Kreon-a da urade remix prve skladbe.

Posljednja skladba na ovom EP-u “One Inch a Day” je možda nekako najupečatljivija. Sadrži dobro poznat vokal i pomalo sirov beat koji čini da sve ostalo zvuči istrošeno i manje važno. “Hands Up” je skladba numera kojom ovaj EP počinje, puna energije i deep beat-ova po kojima su Lemos&Kreon poznati, savršena da podigne atmosferu na danceflooru.

“NY” je u stopu prati. Za sada je ovo jedno od najboljih izdanja koja su se pojavila u 2009. godini… Naravno po našem skromnom mišljenju. (HappyNoviSad)

No related posts.

Ime: Gjuro 2
Adresa: Medveščak 2
Grad: Zagreb

Zašto ga volimo?

- Kako bi privukao pažnju mladih na sebe, ovaj je klub odlučio javnosti otvoriti svoja vrata spektakularnom modnom revijom.

Neobično otvorenje privuklo je veliki broj znatiželjnika, pa je klub i u budućnosti bio sklon sličnim performansima poput izložba fotografija i plakata, kazališnih predstava , kabarea, jazz i rock koncerata…Osim što je Gjuro bio dom mladim jazz muzičarima (danas vrlo popularni glazbenici, Kruno Levačić, Saša Nestorović, Tamara Obrovac i drugi), u njegovim su se prostorima održavale i promocije demo bendova.

Naravno, bilo je i većih koncerata od kojih posebno pamtimo one Psihomodo Popa, Filma, Bana i Daleke Obale, Električnog Orgazma, Massima itd. Energična klupska scena trajala je do 1987/8 kada, zbog financijskih i tehničkih problema ( ventilacija, zvučna izolacija, šank, veći novčani izdaci…), započinje rekonstrukcija kluba.

Tim koji je radio na preobrazbi kluba dao si je u zadatak stvoriti prostor koji će zadovoljavati sljedeće kriterije: ne klasičan disco klub, tjedni atraktivni i raznoliki programi, publika gladna umjetnosti u svakom obliku (književnost, film, slikarstvo, glazba, kazalište…). Nabrojani kriteriji i danas čine imperativ omiljenog gradskog kluba. Ukratko, od najranijih početaka pa sve do danas, Gjuro je ostao dosljedan sam sebi i jedinstven u punom smislu te riječi. Zato ga i mi volimo.

A mane?

Ma kakve mane? Dobro, moramo barem jednu izdvojiti. Gjuri njegovi posjetitelji zamjeraju ponekad pretjerane gužve koje na malom prostoru i još k tome pod zemljom često izazivaju osjećaj klaustrofobije. Ali da se to izdržati….

Program Gjure u 2007/08?
Dobar, dobar! Ima tu svega i ima za svakoga.

Utorak, Art & Heart noći – dođete li utorkom u Gjuru susret ćete se sa cijelom paletom slikara, pjesnika, glumaca i drugih umjetnika. Ugodna atmosfera, bez reflektora i lažnog glamura idealna je za vas ukoliko volite intelektualne razgovore u tišini i bez pretjerane buke. Poznati koji zalaze utorkom u Gjuru: Ante Tomić, Stipe Mesić, Miljenko Jergović, Filip Šovagović…

Srijeda, RnB Confusion – najpoznatija večer Gjure 2 koja od kada je prije tri godine uvedena u redoviti repertoar kluba privlači enorman broj mladih željnih partijanja i plesanja do ranih jutarnjih sati. Novi hitovi koje za vas pušta simpatičan rezident kluba DJ Oli Doboli (inače dobitnik Zlatne Koogle za najboljeg DJ-a 2005., koncertni DJ Ede Majke i urednik hip-hop portala hip-hop.hr) i DJ Zrna (pionir R’n'B Confusion-a) garancija su nezaboravne zabave. U okviru ovog programa česti su i live nastupi hrvatskih glazbenih zvijezda (General Woo, Nered, Bolesna Braća, Ivana i Marija Husar, Chante, Elemental…), stranih DJ-a, plesnih skupina, breakera, uličnih umjetnika…

Četvrtak, More than a party / Greatest of 80’s – večer za sve one koji više nisu mladi (ili se ne osjećaju tako), more ih poslovne brige i jedino što žele jest opustiti se nakon napornog radnog dana uz zvukove dobrih, starih uspješnica. DJ Kićo, Fuki i Siniša Kovač svakog četvrtka puštaju najbolje poslastice iz glazbenih ‘80-ih. Između ostalih, tu su redovito pjesme Simple Mindsa, Madonne, Duran Duran, Joy Division, Billy Idola, Sisters of Mercy, Grace Jones, Blondie, Pet Shop Boysa…

Petak, Gorgeous – dovoljno je reći – house! Svi zaljubljenici elektronske glazbe, pravca house znaju da je petak u Gjuri „must“ u njihovom planeru. Za DJ pultom izmjenjuju se najbolji rezidenti i gostujuća imena – E-Base, Zac, Frx, Active, Fresh Jay…

Subota, Metropolitan Night – provjerena glazbena komercijala. Dobar provod jamče hitovi koji se svakodnevno vrte na top listama MTV-a i drugih glazbenih televizija. Za vas će ih puštati DJ Marcos (after beach@papaya).

Info punkt:
› Adresa: Medveščak 2, 10000 Zagreb
› Broj telefona: +385 1 4683-367
› Web: http://www.gjuro2.hr/

Pripremila: Iva Novak

Related posts:

1. Sirup klub i Vi – Plešimo zajedno! Uprava kluba Sirup, Donje Svetice 40 u Zagrebu, ponosno najavljuje...
2. Ivan Mastermix otvara klub Jabba Doo na Bačvicama Splitska noćna scena postaje bogatija za još jedan klub. Svečano...
3. Klub Papaya u natjecanju za top 100 klubova u svijetu! Papaya, klub na popularnoj plaži Zrće, hrvatski je pandan...

PAPAYA MOTOMUSIC SUMMER FESTIVAL
CLUB PAPAYA/ZRĆE, NOVALJA
16.-19.07.2008.

Tiesto je započeo festival sa spektakularnim do sad neviđenim light&sound sistemom te neubičajeno za njega odsvirao je svoj set preko 4 sata. Zbog Tiesta u Papayu su došli gosti sa svih strana svijeta (Brazil, Amerika, Australija, Egipat, Nizozemska, Švedska…) a sam Tiesto je izjavio da se vraća i iduće godine na Papaya Motomusic festival.

Nakon Tiesta, u četvrtak u sklopu svog cijelovečernjeg nastupa izveli su uživo zajedničku pjesmu s glazbene kompilacije Papaye Motomusic vol.4 „I found a place“. Naime, radi se o hrvatskim top producentima PlayOne (D’Kock i Fresh Jay) i Barbara Tucker. „I found a place“ nastala je inspiracijom na Papayu a svi prisutni u isti glas pjevali su pjesmu. Odličnim nastupom hrvatsko-američka kombinacija izazvala je ovacije te pozivanje na bis „We want more“. Uskoro PlayOne sa Barbarom Tucker kreću na svjetsku turneju te predstavljanje zajedničkog singla „I found a place“.

U petak odlični Tom Novy koji je cijelo vrijeme komunicirao s publikom izjavio je da ovakvu atmosferu dugo, dugo nije doživio, a amerikanac Sandy Rivera odlučio je nakon svirke ostati još 4 dana u Papayi i zabavljat se s organizatorima festivala.

Šlag na kraju Motomusic-a drugu godinu zaredom bili su genijalni britanski dvojac Freemasons, James i Russel koji se već sada u Papayi osjećaju kao doma. Producentski dvojac koji je prije nepuna tri tjedna odbio remixirati veliku „Madonnu“, a pri tome su remixirali pjesmu „Take me 2 the sun“ eksluzivno za novu kompilaciju Papaya Motomusic vol.4 razvalili su doslovno zadnji dan festivala. Ovaj simpatični britanski dvojac osvojio je Papayu za sva vremena puštajući, plesajući i komunicirajući s publikom koja im nije dopuštala sekundu predaha sve do izaska sunca.

Freemasonsi su u trenutku euforije izazvali Sandy Riveru da skoči s „bunge jump-a“ , a on je objeručke prihvatio izazov i skočio u znak podrške njima te je time izazvao neviđeni aplauz cijelog kluba.

Kroz sva četiri dana festival je posjetilo 25 000 ljudi, oko 100injak novinara iz cijelog svijeta s čime je Papaya Motomusic postao simbol za dobru zabavu te važna karika na svjetskoj karti glazbene scene. Osim dobre zabave i odličnih gostovanja, Motomusic postao je svjetski brand kojemu je zadatak promovirati hrvatski turizam u cijelom svijetu. Tome idu u prilog statistike koje pokazuju da je u odnosu na prošle godine broj stranih turista enormno veći te zemlje iz kojih dolaze osim Europe su Egipat, Brazil, Australija, Kanada, Amerika, Rusija…

Konačna ocjena: Odličan!

Related posts:

1. Paul Van Dyk otvara Papaya Day & Night Summer Festival Paul van Dyk, jedan od vodećih svjetskih DJ-a i producenata...
2. Papaya Day & Night Summer Festival 2009: Euforija samo što nije počela! Još samo četiri dana nas dijeli od najvećeg klupskog ljetnog...
3. Objavljena imena za Papaya Day & Night Summer Festival 2010 Iako je tek stigla zima novaljski klub Papaya već...

Inače, prvo izdanje festivala “I Love Techno”, koje se održalo također u Gentu (Vooruit) datira još iz 1995. godine. Prvo izdanje zabilježilo je 700 posjetitelja. Jasno, popularnost festivala je rasla a paralelno s njime i posjeta pa je festival sa prvotne lokacije prebačen u Flanders Expo. “I Love Techno” je postao jedan od najvećih techno festivala u Europi.

Popis svih izvođača:
The Advent (1996)
Alter Ego (2004)
Apollo 440 (1997)
Marco Bailey (2004 and 2005)
Justin Berkovi (2004)
Adam Beyer (1998)
Mark Broom (1996, 1997, 1998)
Chemical Brothers (1996)
Dave Clarke (1997, 1998, and 2004)
Carl Cox (1996, 1997, and 2004)
Carl Craig (1996, 1998)
CJ Bolland (1998)
Daft Punk (1995, 1997)
Darko (2004)
Darren Emerson (1996, 1998, 1999)
Daz Sound (1996)
Kirk Degiorgio (1997)
Yves Deruyter (1998 [X 2])
DJ Amok (2004)
DJ Dan (2004)
DJ Ghost (2004)
DJ Morpheus (1998)
DJ Peak (2004)
DJ Pierre (1998)
DJ Rush (2004)
DJ Xentrik (2004)
Felix Da Housecat (2004)
Laurent Garnier (1996 [X 2], 1998, 1999)
The Glimmer Twins (1998)
Green Velvet (1996, 1999)
Richie Hawtin (1995 en 2004)
JRD (2004)
Kruder & Dorfmeister (1997)
Seba Lecompte (2004)
Luciano (2004)
Marusha (1996, 1998)
Michael Mayer (2004)
Midnight Funk Association (1997)
Robert Miles (1997)
Jeff Mills (1995, 1996, 1997, 1999)
Mr C (1996)
Mylo (2004)
Fred Nasen (2004)
Pet Duo (2004)
The Prodigy (2004)
Stacey Pullen (1997)
Steve Rachmad (1998 and 2004)
Redhead (2004)
James Ruskin (2004)
Scan X (1996)
Secret Cinema (1996)
Jacek Sienkiewicz (2004)
Luke Slater (1998, 1999)
Ivan Smagghe (2004)
Stijn (2004)
System 7 (1996)
Tiresz (2004)
Underworld (1998)
Paul Van Dyk (1996, 1999)
Cristian Varela (2004)
Sven Väth (1998, 1999, and 2004)
Ricardo Villalobos (2004)
Reinhard Voigt (2004)
Joris Voorn (2004)
2 Many DJs (2003)

Related posts:

1. Techno obračun u splitskoj Jungli Splitska Jungla vas u subotu 13. lipnja poziva na techno...
2. Way Out West – We Love Machine Nakon 16 godina uspješnog partnerstva i neizmjerne ljubavi prema elektroničkoj...
3. Party serijal “I Love Ri” ide dalje! Party serijal “I Love Ri” koji, podsjetimo promovira samo izvorno...