Sjećam se svega dobrog, jer ipak je to bio moj prvi party. Moj prvi party, koji mi je poput moje prve djevojke zauvjek uzeo ono nešto i zbog toga se duboko urezao pod moju kožu. Zapravo su to bili prvi partiji Funa. Fun je bio otvoren i prije, ali je on svoj procvat doživio ponovnim vraćanjem stare ceste u funkciju koja je bila zatvorena zbog preuređivanja, a sav promet bio je preusmjeren, tako da se populacija željna izbjegavanja pješačenja sljevala u Opatiju preciznije Imperijal gdje su tada vrtili “Ri City Dj’s”. U Fun sam prvi put došao negdje u petom mjesecu na svoj sedamnaesti rođendan s prijateljima i nakon dužeg pješačenja s gornje ceste ušli smo u taj novo otvoreni prostor koji je bio preuređen nakon zatvaranja, sada već isto tako legendarnog Quorum Colors-a.

U prostoru nije bilo nikoga osim posluge koja je šetala i pripremala teren za neki “Piva party” (znam koji, ali neću reklamirati op.a). Tada smo se čudili, zašto u ovakvom prostoru nema organiziranih partija, i vrtili si sva imena koja bi mogla tu doći. Već 26.5. te iste (ponovimo radi onih koji su se kasnije uključili) 2000. godine najavljen je prvi party TECHNO SNUFF, na kojem je gostovao Dj Mary iz Zagreba. 2.6 gostovao je Alen Sforzina, da bi se vjerojatno zbog slabog odaziva održala još dva partija sa nešto slabijim gostovanjima i onda kratko zatišje pred buru. Početkom srpnja stara cesta za Opatiju ponovno je otvorena i počinje prava renesansa kluba na Preluci. Organizaciju partija preuzimaju dečki iz GG Entertainmenta i klub se budi u svom sjaju i ljepoti, otvara svoja vrata za sve ljubitelje ovakve muzike i ovakvog načina života.

Spomenut ću samo neke događaje i neka gostovanja u tom klubu, jer za sve ne bi bilo mjesta.

U kolovozu 2000. godine u suradnji sa Ambasadom Gavioli petkom su se održavali partiji iz serije “August Groove”. Bilo je tu još suradje sa drugim klubovima pa je tako osim gore već navedenog kluba “The Best” ostvarena suradnja s klubom iz Lipe u Sloveniji.

Oliver Bondzio, Dave Randall, Miss Yetti, Petar Dundov, Paul Mendez, Paul Stevens, Misjah, a u novije vrijeme i Owen Wilson pa čak Jeff Mills, samo su neka od stotine imena koja su nas rasplesavala do jutra na ovom kultnom mjestu, i mislim da ga kao takvog trebamo poštovati. Ja sam ponosan što sam živio u doba kada je jedan mali grad poput Rijeke imao underground klub svjetskih razmjera.

Službeni datum prvog otvorenja Fun Academya nisam mogao pronaći, ali mislim da je otvoren krajem ožujka 2000. godine.

Za kraj jedna zanimljivost : Jeff Mills koji je poznat da svoje setove vrti u dogovorenom intervalu, dakle odradi svoje i fajrunt, bio je toliko očaran riječkom publikom i samim klubom da je puštao duže od dogovorenog….

Pred nama je nova era starog kluba, dakle Rijeko, “Get up and Groove!”

M.R.

Related posts:

1. Elyksir retrospektiva u Inboxu! DJ Elyksir – trenutno prvo ime slovenske trance scene održati...
2. Red Bull Music Academy otvara prijave Kao i svakog proljeća posljednjih 11 godina, Red Bull Music...
3. John Acquaviva otvara bivši Fun Academy Za svega tjedan dana (10. listopad) svoja vrata otvoriti...

Ovi manje sretni dijele promo materijal i nikada ne uspjevaju doći do zasluženih gaži. Ta brojka biti će s vremenom sve veća, što je i logično ako uzmete u obzir da svaki mladi metalac, punker ili roker zna svirati gitaru i skoro svaki je barem jednom pokušao osnovati ili svirati u bendu nadajući se kako će jednog dana njegovo ime osvanuti u novinama uspoređujući ga sa legendarnim Slashom. Svi imamo snove. Tako i mladi na elektronskoj sceni sanjaju kako će “vrtiti ploče” prije jednog od svojih uzora.

No, ne dobiju svi iste šanse. A kad ih dobiju, što onda? Gdje nestaju? Što se s njima događa? Samo oni to znaju. Ne sanjaju svi slavu. Neki žele ostati na underground sceni, anonimni – poznati, ali ne previše eksponirani.

Ali i dalje mi nije jasno zašto se u proteklih pet godina niti jedan mladi dj nije uspio uzdići pa na barem pola skale do primjerice Petra Dundova. Nije mi jasno zašto te sve mlade nade ostaju lokalno poznati muzičari koji uzrokuju prolazne euforije. Znam da mnogi od njih imaju i međunarodnog iskustva, ali kada ste čuli da se njihova imena spominju u izrekama tipa “Idemo na Dundova”? Ja još nisam, jer oni su samo imena koja pune flyere i štede organizatorov novac.

Stoga pročitajmo još jednom naslov i tiho razmislimo u sebi – promoviraju li se dovoljno mlade nade Hrvatske elektronske scene ?

M.R.

Related posts:

1. Održan party “Uhvati zadnji autobus” povodom 10 godišnjice udruge za mlade Korak ispred Povodom 10 godišnjice djelovanja Udruge za mlade Korak ispred, 7....
2. Club Scene Investigators u Londoneru Četvrto izdanje ‘Club Scene Investigators’ klupske večeri (06.03.) za razliku...
3. Electronic Carnival 2009 – Spektakl elektronske glazbe ponovo u Mariboru Maribor će i ove godine biti domaćin spektaklu Electronic Carnival,...

Ako se nekome ili nečemu dodjeli titula pionira, znači da nemože biti jedini. Iako nisu u pravom smislu multimedijalni centri, bolje rečeno nisu još, klubovi “Alter ego” i “Stereo” svojim će programom uvelike podsjećati na pionira iz ove priče, a ako uspiju možda isposluju još jedan zasebni prostor u kojem će se moći odvijati dnevne aktivnosti i susreti mladih. Naravno, za sve to je potrebna financijska moć i dopuštenje gradske i državne vlasti. No, svi smo već vidjeli da se klubovi koji primaju i organiziraju večeri samo jedne teme, bolje rečeno za jednu grupu ljudi, zatvaraju i propadaju, pa bi upravo to mogao biti pokretač takve inicijative.

Neki skeptici se možda neće odmah samnom složiti, ali bolje je imati 10 takvih klubova koji će svaku večer imati izvođače drugog pravca glazbe, nego jedan disco klub, jedan rock klub, jedan koncertni klub, jedno amatersko kazalište… Da sad ne nabrajam dalje.

Ovim klubovima mogao bih dodati i još jedan, koji se još nije otvorio pa ga neću imenovati iz prostog razloga što može doći do promjene u imenu, programu ili čak i u vlasništvu, ali su vlasnici najavili program. Oni su najavili da će imati House i Disco večeri. Ni to nije loše, jer će se u klubu kombinirati večeri modernog zvuka i onog iz 70-ih i 80-ih. Znači opet nije u pitanju samo jedna populacija.

Da ne duljim, nadam se da se slažete samnom, jer što više bude takvih polivaletnih klubova, na više će različitih mjesta moći izlaziti različiti apetiti, a ne kao do sad – za svakog po jedan klub.

M.R.

Related posts:

1. Terminal klub u Rijeci uskoro otvara vrata Grad na Rječini uskoro postaje bogatiji za još jedan...
2. Svjetski dan AIDS-a u Rijeci: Koncert grupe ‘Grad’ u Palachu Udruga Terra posljednje tri godine aktivno obilježava Mjesec borbe...
3. Doček Nove godine 2010. u Rijeci Budući da smo informaciju da će se Riječanke, Riječani...

Vrlo Jednostavno (c).

Dečki su iskoristili blagodati 21. stoljeća i pristup mediju koji najbrže i najučinkovitije, a u isto vrijeme i najjeftinije, može poslužiti promociji mladog benda – Internet. Promovirali su svoju glazbu, pažljivo skupljali kritike i ideje i polako oblikovali svoj zvuk, ispipavajući bilo publike. Nakon što su otkrili što ljude pogađa točno u žicu, snimili su album. Ostalo je povijest.

Ono čega se mi ovdje dotičemo jest mogućnost izumiranja labelova. Kako je to moguće?

Vrlo Jednostavno (c).

Digitalna tehnologija dovela nas je do toga da jedan Producent može isproducirati pjesmu i poslati ju nekom DJu koji više ne mora čekati da se ta pjesma tiska na ploči i izda, već ju korištenjem CD playera ili vinil emulacijskog softvera može zavrtjeti i bez da ikog iz izdavačke kuće išta pita. Svakim novim izdanjem koje dosegne playlistu svakog poznatijeg DJa, Producent je sve priznatiji i sve više ljudi dolazi do njegove glazbe koju on promovira i putem interneta, tako oblikujući svoju publiku. I sad je naš producent vrlo zadovoljan razvojem situacije: DJevi ga vole, publika ga obožava, budući da i jedni i drugi imaju višestruke načine pristupa Producentu.

No, i publici je sve jasnije da su primjerice top ljestvice zapravo marketinški trik koji služi za povećanje prodaje. Međutim, kad producent dosegne svoj kraj mogućnosti što se hardvera/softvera tiče, dolazi u prilično zamršenu situaciju, koja se još više komplicira ako ispadne da je naš producent ujedno i DJ. Još ako odluči kreirati neki projekt kojeg više ne može održavati sam na životu, prije ili kasnije morat će se okrenuti nekom labelu. Kako je to moguće?

Vrlo Jednostavno (c).

Labelovi imaju ono što je bitno: Debeli novčanik, raširenu mrežu prodavnica (preko izdavačke kuće), pristup pogonu za masovnu proizvodnju glazbenih medija (preko izdavačke kuće), pristup još većem broju DJeva, booking agenciju… i ne zaboravimo da kroz sve to, kroz dobru prodaju i promociju glazbe i naš producent dobije pokoji dinar za novi sako i novu opremu kojom može obogatiti svoj zvuk i svoje radove. Isto tako, tim putem naš producent ne mora razbijati glavu poslovnim problemima jer ima jedan cijeli tim koji će to odraditi za njega, pa se može posvetiti onome što najbolje zna i zbog čeg je zapravo u svemu ovome – kreiranju glazbe.

No, očekivati od labela da izvuče producenta kad ovaj zapadne u neku krizu baš i nije realno. Srećom, na tržištu postoji labelova koji su otvoreni prema novim talentima i spremni im pomoći u promociji radova. I u tom svijetu možemo parafrazirati jednu poznatu izreku – pomozi si sam, pa će ti i label pomoći…

Labelovi su tu, i bit će još neko vrijeme… Ali ovo nipošto nije kraj priče.

R.M.

Related posts:

1. Decoded Label Night večeras u zadarskom Skipperu Zadarski klub ”Skipper” večeras (21.03.) sprema pravu domaću techno poslasticu...

Vrijeme uoči partyia u Osijeku bi se moglo usporediti s političkom kampanjom pred izbore. Dogledno vrijeme nitko vas ne treba dok onda u tjedan dana prije partya budete obasipani mailovima, izljevima ljubavi, te raznim pričama samo s jednim ciljem, a to je da dođete na party. Nemam ja ništa protiv promocije partya, to je sasvim normalno, ali se postavlja pitanje je li to pravilan način promocije. Naravno da nije, a glavni od glavnih razloga je iskrenost. Ipak se na kraju sažalite nad situacijom i odlučite otići na party. Pa idemo onda na party!

Pazite da na party nikada ne idete sami, jer ćete se vrlo vjerojatno naći u prilično neugodnoj situaciji, a to je da cijelo vrijeme, pazi sad, budete sami! Naime, na partyima vlada neka luda atmosfera gdje su vam ljudi podijeljeni u klanove od par članova. Vani su razočarani dj-i koji imaju prevelik ego da bi ušli na party jer ne sviraju na njemu, na ulazu je pet ljudi tako da svi budu sigurni da ste platili upad, u WC-u su drogeraši, na podiju budu ljudi koji plešu ili barem pokušavaju plesati, a oko dj-a eksperti koji se kunu da slušaju elektronsku glazbu još od Kraftwerka. Naravno, ne treba generalizirati, ima tu stvarno ljudi koji su došli na party samo zbog glazbe, dj-a kojima nije važno što ne sviraju na partyu i ljudi koji stvarno slušaju elektronsku glazbu od Kraftwerka. I sada vi morate odlučiti u koji klan uči (moraju vas prihvatiti naravno). Najbolji su oni dj-i koji stoje vani. Oni uglavnom pričaju o tome kako će oni napraviti svoj party na koji, pogađate, neće zvati ove koji sada sviraju. I tu dolazimo do još jednog problema.

Osveta. Uh, on meni neće svirati na partyu kojeg ja budem organizirao. Nisi ni ti mene zvao… Shvaćam da tu postoji određena kolegijalnost i da tako stvari funkcioniraju, ali ljudi, pa jel to stvarno mora biti mjerilo hoćete li zvati nekoga da vam svira na partyu? Ne bi li mjerilo trebala biti glazba? Trebala bih, ali ako do sada niste shvatili kako stvari u našem jedinom gradu funkcioniraju, onda nemojte čitati dalje. I više nego drugdje je važno na čemu radite. Do prije godinu dvije ste ovdje bili smatrani dj-em jedino ako trošite tisuće kuna na ploče, dok sada smijete koristiti i playere. Ali i onda će vas gledati popreko jer ćete pustiti pjesmu koja će izaći tek za dva mjeseca, dok oni na pločama moraju puštati stare stvari. Eh, koji peh. A o dj-ingu i dj softweru da i ne pričam.

Svi pokušaji da se nešto učini, pokrene, budu bezuspješni. Bilo da se radi o forumu na internetu na koji ljudi ne žele dolaziti samo zato što je vodi osoba koju ne vole ili ne simpatiziraju ili bilo da se radi o partyu na koje ne žele doći samo zato što tamo svira dj kojeg, pogađate, ne vole. I ne da ne žele doći zato što ne vole stil glazbe koji pušta, nego ga jednostavno ne vole. Jer u Osijeku je najmanje važna glazba. Važno je da si dobar s nekim tko, vidi čuda, ne voli istu osobu koji i ti ne voliš jer ovdje, za razliku od slučajeva gdje bi stvarno bila potrebna, vrijedi krilatica zajedno smo jači.

Ono što me posebno zametalo je što se dosta ljudi vodi krilaticom „moram uspjeti” umjesto moramo uspjeti! jer scena se ne temelji na pojedincu, nego na grupi ljudi. Što mislite da je berlinska undeground scena tako dobra samo zato što je Paul van Dyk uspio? Ne, da nije bilo zdravog okruženja, kojeg nema kod nas, vjerojatno ne bi ni on uspio. Jer ovdje kod nas su ljudi sebični i to je možda i najveći problem svega. Imali smo priliku dovesti John Askewa u Osijek, ali nismo, jer umjesto da ljudi traže sponzore oni su se zabavljali čija će zasluga biti ako dođe ili čije će ime biti najveće na plakatu. I onda se ljudi čude zašto jedna Srbija, koja je po nekim našim standardima godinama iza Hrvatske, ima svaki vikend gostovanje nekog velikog dj-a. A što je najjače, većinu tih partya organiziraju ljudi poput nas. Nađu se sponzori, prostor i vjerovali ili ne, to je to!

Moglo bi se tu još puno primjera dati, smiješnih priča ispričati, no mislim da sam vam ukratko dao prikaz stanja u našem gradu. Još jednom napominjem da ne treba generalizirati, ima ovdje ljudi koji su voljni i spremni pokrenuti stvari, ali kada se okrenu oko sebe i vide stvarnu situaciju odustanu od svega. Ovaj tekst ne sadrži magičnu formulu za rješenje svih problema, niti ju pokušava otkriti, samo želi pokazati gdje sve ljudsko (ne)ponašanje može dovesti. Nažalost, od svih ljudi mi smo baš ti koji to moraju osjetiti na svojoj koži, no nije da nema i lošijih stvari koje nam se mogu dogoditi u životu…

Naravno, biti će ljudi koji imaju drugačiji pogled od mene na našu scenu, bit će i onih koji smatraju da je naša scena super što je isto ok. Ja pozdravljam mišljenja koja se razlikuju, pa i neka se razlikuju od moga, jer zadnje što nam treba je jednoumlje. Ako imate imalo znanja o povijesti onda vjerujem da znate gdje je i kako je ljudski rod mogao završiti zbog jednoumlja.

M.K.

Related posts:

1. Ivan Hrvatska u Osijeku Izvrsne vijesti za sve ljude dobre volje koji vole...
2. Marusha u Osijeku Prvi ovogodišnji pothvat We Love Music organizacije biti će u...
3. Easter Special u Osijeku Sa velikim zadovoljstvom u ime Sky Fusion organizacije najavljujemo tradicionalni...

Jednog dana, Ferry Corsten izdao je svoj dugoočekivani album L.E.F. Umalo sam se rasplakao kad sam ga preslušao. Od muke.

Naime, album je fuzija gotovo svih mogućih žanrova elektronske glazbe, od popa, trancea, malo techna i electra. Ovo posljednje se da primijetiti u setovima i produkcijama mnogih vodećih svjetskih trance DJeva. Kud baš electro… i zašto?, zapitah se.

Jedan nekada vrsni DJ, Paul Van Dyk, ne može (ne želi?) odvrtiti potpuni trance set. Zašto? Odgovora, nažalost, ima stotine. Tu je masovna hiperprodukcija koju je omogućila tehnologija. Više vam ne trebaju skupi synthovi, hardverski sekvenceri – uzmite Fruity Loops, par VST instrumenata i to je sve što ćem zatrebati! Čak vam više ni klavijature ne trebaju. No, hiperprodukcija donosi sa sobom najomraženiji mogući rezultat – generičan zvuk. Sve produkcije zvuče jednako, ili barem vrlo slično, producira se po unaprijed određenoj šabloni…

Najgore od svega, to hiperproducirano “generičko smeće” se uspije i izdati! “Wow, kak je dobra pjesma 1, puno bolja od pjesme 2 koja je izašla prošli tjedan”. Dajte slušajte i razmišljajte svojom glavom, pjesme se razlikuju po 2 instrumenta i 3 akorda. I to je to. Ista melodija, ista baslinija, perkusije, sve! Gdje je inovativnost? Gdje je ideja? Nestala. Zašto? Zato što se i osrednji radovi uspiju izdati.

Kako bi se borili protiv te generike i nepreglednog mora jednolične i dosadne glazbe, DJevi se okreću drugim žanrovima i drugim kombinacijama. Tako više nije čudno da jedan Ferry zavrti malo electra, PVD malo techna, Armin malo housea… Nemoguće je sastaviti dvosatni set, pritom pazeći na flow i melodičnost, od novih produkcija. Jednostavno nema dovoljno novih kvalitetnih produkcija. Ljudi moji, preuzela nas je kvantiteta. A ne kvaliteta.

Svako pravilo ima i iznimku, tako i ovo, jer se na sceni još uvijek nalazi nekoliko DJeva i producenata koji se drže trancea i drže ga na životu. Dogodilo se neizbježno, štogod mi mislili o tome – novi naraštaj i evolucija trancea došli su do prekretnice. Ili će se trance prepuniti lošim radovima i slomiti pod tim teretom hiperprodukcije i ugušiti u prosječnosti, ili će dodirnuti samo dno i izroniti jači nego ikad.

Ipak, pogledajmo još jednom tu dostupnost tehnologije i glazbe svima. Danas više u live mixingu nije problem pustit trance pjesmu, preko nje loop electro pjesme, a preko svega toga jedan dobar tech perkusijski loop. Shvatite svoje omiljene DJeve, jednostavno ne žele utonuti u more prosječnosti i biti označeni kao “ah, to je onaj trens DJ”. Razvoj žanrova elektronske glazbe donio nam je i sve veću sličnost među njima.

Razvoj DJing hardvera/softvera i njihove kombinacije omogućio nam je da sami upravljamo flowom na sve moguće načine. Mogućnost za umjetnički izričaj je došla na svoje razvojem softvera koji omogućuje da se bavite upravo onim bitnim – DJingom – uz maksimalni komfor, DJeve ideje i sposobnosti.

I tako mi ne možemo ništa protiv fuzije žanrova. Kako ne, mi smo publika, mi smo slušatelji, mi smo obožavatelji – mi možemo svime protiv svega! Zato prestanite podržavati loše produkcije, loše DJeve, loše mixeve i loše kompilacije! Vratimo tranceu mjesto koje mu pripada – kao jednom od najboljih žanrova elektronske glazbe. Ili dopustimo da se spoji sa svime pa da ta velika mješavina sjedi na vrhu…

R.M.

Related posts:

1. Fuzija Festival 2009 na području Valpovštine I ove godine pozvani ste na kulturno – umjetnički festival...
2. Lange gostuje u ljubljanskom Inboxu Jedan od najcjenjenijih svjetskih producenata i DJeva, Lange, nastupiti će...