Još jedan zanimljivi vikend je iza nas. Točno govoreći, radi se o Fridge Festivalu u Beču.  Izvorno osmišljen festival u Budimpešti, dodao je na mapu još jednu lokaciju stoga se od 2013. godine  Fridge Festival preselio i u Beč.

Kao healineri ovog festivala bili su Martin Garrix i Knife Party uz ostale poznate face kao što su Fedde Le Grand, Dvbbs, Nero, Sandro Silva i drugi. Sam festival se trebao odvijati na Dunavu uz mnoštvo zimskih ekstremnih sportova i poznatim imenima Masters of Dirt. Sve u svemu dalo se naslutiti kako će festival biti i ove godine vrlo dobar.

S obzirom na malo veće temperature i nemogućnost održavanja rampe s umjetnim  snijegom  na kojem su trebale biti izvedbe freeskiinga i snowboardinga, došlo je do drastične promjene programa. Isti vikend održavao se i jedan drugi festival koji je imao čast po prvi puta biti održan u Beču, govorimo o Electric Area Festivalu. Na programu je imao poznata imena kao što su Dada Life, Bingo Players, Sydney Samson, Quintino i Justin Prime. I zbog gore navedenog razloga Fridge festival je premješten na lokaciju St. Marx Halle te je spojen s Electric Area festivalom. Tako su ljudi s ulaznicama za Fridge festival mogli besplatno ostati i na Electric Area festivalu dok su oni s Electric Area ulaznicama morali nadoplatiti upgrade ako su htjeli poslušati i izvođače s Fridgea.
St. Marx Halle(ex Rinderhallen) nalazi se van centra grada, ali s odličnom povezanošću javnim prijevozom što je već bio jedan plus. Ulaskom u ogromnu halu koja je pretpostavljamo nekoć bila tvornica ili skladište s prvim odzvanjanjima elektronske muzike, prvi dojam je bio „opa ovdje se da naplesati!“.
Međutim, za vrijeme trajanja SANDRA  SILVE, publika je bila ne zainteresirana makar je Sandro imao super set. Tek kad su se na sceni pojavili DVBBS, specijalci poznati po mega hitu „Tsunami“, atmosfera je oživnula i veći broj ljudi prihrlio je u halu. Zvuk i produkcija su još za vrijeme Silve bili katastrofalni. Zvuk je bio kao na osrednjim slušalicama i malo malo se pojačavao i stišavao. Nije bilo bassa uopće te smo relativno mlak dojam imali nakon Silvinog seta, a nešto bolji nakon DVBBS-a.
Dvojac NERO su nastupili idući. S obzirom da volim poslušati njihov studijski album i dosta dobro sam upoznat njihovim radom, nisu baš uživo oduševili.
Negdje za vrijeme njih,  zvuk se počeo popravljati. Očito su shvatili kako je zvuk toliko loš da ne može parirati ni zvučnicima većine ljudi kod kuće te su vidno nastojali to i popraviti.
Sasvim savršen i kristalno jasan zvuk je došao kad je za pultom nastupio MARTIN GARRIX. Najviše prepoznat po svom hitu „Animals“  kojeg vjerujem svi preziru donio nam je vrhunski miks svojih pjesama kao što su „Tremor“ i „Wizard“, ali i neke aktualne stvari drugih izvođača. Cijelo  vrijeme je imao interakciju s publikom što nas je i dosta iznenadilo s obzirom da je još nov u svom poslu i vrlo sramežljiv. Odlično je zatvorio prvu večer!

Drugi dan zbog održavanja dva festivala u jednom danu, program je započeo već u pola 12 ujutro. Program je započeo s austrijskim DJ-ima te nakon istih su nastupili MOGUAI i MODESTEP. Nisu nas pretjerano zanimali te smo pohodili festival nešto kasnije tog dana. FEDDE LE GRAND, prvi kojeg smo tog dana vidjeli i jako mu se veselili po običaju nije razočarao. Parao je zvučnike svojim electro house i inim varijacijama i udostojimo se reći da je imao najbolji set u dijelu Fridge festivala. Publika nije bila toliko tmurna i životom odsutna, ali je manjkalo ljudi. Odvrtio je svoje hitove „So much  love“,“Twisted“, te svoje remikseve za „Paradise“(Coldplay) i „Love never felt so good“(MJ). Atmosferu je zagrijavao MC Mitch Crown koji po našem mipljenju uopće nije potreban ovako velikom izvođaču koji može publiku zainteresirati samo svojim setom.

Nakon Feddea slijedili su KNIFE PARTY koji su bili dodani kao zajednički izvođač oba dva festivala te samim time Knife Party je otvorio Electric Area, a tako i zatvorio Fridge festival. Predstavili su nam nove pjesme „Boss Mode“ i „Begin Again“ koje će izaći skoro na njihovom novom albumu. Uz to su nam servirali nešto malo drugačiji zvuk nego što smo navikli od njih. Nije bilo puno dubstepa i dnb-a nego više electro housea.
 
 
ELECTRIC AREA FESTIVAL

Izvođači na Electric Area festivalu imali su drugačiju produkciju nego li oni na Fridgeu. Osvijetljenje i light show je bilo iznad nivoa,  imali su plesačice, no manje rekvizita i efekata tokom nastupa što je falilo.
Atmosferu su u relativno praznoj hali zagrijavali JUSTIN PRIME i SIDNEY SAMSON nakon kojih se na binu popeo Bingo players. Uveo nas je u priču odmah na početku s neizostavnom „Rattle“, ali tokom nastupa je bilo više dosadnjikavih dijelova, pogotovo jer smo većinu pjesama njegovog seta čuli i više puta u večeri.

Svi smo željno očekivali dolazak Dada lifea te ulazak u njihov Dada Land. Jedna polovica, Stefan Engblom popeo se na pozornicu u ruci držeći veliku napuhanu bananu bacio je u publiku i najavio show za pamćenje. Svirao je sve njihove pjesme, od „Happy Violence“, „Rolling Stones T-Shirt“ pa do „Feed the Dada“ i „Born to rage“. Cijeli Dada Land bio je zabavan, šaren, nasmiješen te popraćen mnoštvom konfeta, napuhanih banana i šampanjaca, maski lica, zabavnim video zidovima te na kraju velikim pillow fightom. Svatko je imao po barem jedan jastuk te kad je Stefan rekao pripremite se, nastupila je spektakularna završnica Dada Landa.

Nakon 2 sata provedenih u Dada Landu, posljednji, ali ne i najgori, QUINTINO, zatvorio je Electric Area festival. Kako se radilo o setu koji je krenuo u 4 ujutro samo oni najizdržljiviji su ostali plesati.
Sve u svemu, festivali su bili zabavni te se vidio velik trud organizatora da naprave to kako spada no mislim da baš zbog toga što su ti festivali tek novi, treba još raditi na nekim stvarima da se poboljša za nadolezeće godine.
 
Prednosti:
-spajanje dva festivala
-odabir imena
-organizacija na nivou
-video zidovi
-prostor primjeren ovakvom događaju

-audio vizualni koncept Electric Area festivala

Nedostaci:

-relativno skupo piće i hrana

-na početku vrlo loš zvuk

-pauze od pola sata na Fridgeu

-nezainteresirani Austrijanci